Uobičajeni dječji virus Epstein-Barrov (EBV) mogao bi biti skriveni okidač kronične autoimune bolesti lupusa, pokazuje opsežna studija objavljena u časopisu Science Translational Medicine.
Istraživački tim sa Sveučilišta Stanford analizirao je imunosne stanice više stotina ispitanika i zaključio da je EBV najvjerojatniji uzrok bolesti od koje boluje nekoliko milijuna ljudi diljem svijeta. Profesor imunologije i reumatologije dr. William Robinson naglašava težinu otkrića: „Ovo je najznačajnije otkriće koje je izašlo iz mojeg laboratorija u cijeloj mojoj karijeri. Mislimo da se to odnosi na 100 posto slučajeva lupusa.”
EBV nosi više od 90 % odraslih. Najčešće se prenosi slinom u djetinjstvu ili adolescenciji te je poznat kao uzročnik mononukleoze ili „bolesti ljubljenja“. Kad uđe u tijelo, virus se „skriva” u B-limfocitima – stanicama koje inače proizvode antitijela. No prema nalazima istraživača, EBV preuzima kontrolu nad dijelom tih stanica i pretvara ih u odmetnike koji potiču napad na vlastito tkivo.
• Zaražene B-stanice pojavljuju se oko 25 puta češće u osoba s lupusom nego u zdravoj populaciji. • Virus pritom luči protein EBNA2, koji uključuje ljudske gene odgovorne za upalu. • Kada broj takvih stanica dosegne kritičnu razinu, pokreće se puni autoimuni odgovor karakterističan za lupus.
Lupus najčešće pogađa žene (oko 90 % slučajeva) i može zahvatiti kožu, zglobove, bubrege, srce i živčani sustav. Većina oboljelih simptome drži pod kontrolom lijekovima protiv bolova i protuupalnim pripravcima, no približno pet posto razvije životno ugrožavajuće komplikacije. Za bolest trenutačno ne postoji trajni lijek.
„Praktički jedini način da se ne dobije EBV je živjeti u mjehuriću“, slikovito opisuje dr. Robinson raširenost virusa. Smatra da isti mehanizam može pridonijeti razvoju i drugih autoimunih poremećaja, poput multiple skleroze, reumatoidnog artritisa ili Crohnove bolesti.
Više biotehnoloških tvrtki već razvija cjepiva protiv EBV-a, a neka su u ranoj fazi kliničkih ispitivanja. Istraživači upozoravaju da bi takvo cjepivo moralo biti primijenjeno prije izlaganja virusu, dakle u ranom djetinjstvu, kako bi pružilo potpunu zaštitu.