Antarktika, dvostruko veća od Australije i dom 90 % svjetskog leda, istodobno je laboratorij i upozorenje. Stručnjaci procjenjuju da bi se, u slučaju potpunog otapanja ledenog omotača, razina mora podignula za oko 60 metara – scenarij koji bi preoblikovao obalne linije planeta.
U središtu napora da se takve prijetnje shvate ozbiljno nalazi se prof. dr. sc. Paul Arthur Berkman, predsjednik Centra za znanstvenu diplomaciju u Falmouthu (Massachusetts). Berkman već desetljećima povezuje znanstvenike i kreatore politike, uvjeren da samo koordinirane globalne odluke mogu usporiti klimatske promjene.
Još 1981. proveo je polarnu zimu na Antarktici u ronilačkoj ekspediciji Oceanografskog instituta Scripps. Istraživačka strast odvela ga je na svih sedam kontinenata, a iskustva je pretočio u sveučilišni udžbenik „Science into Policy: Global Lessons from Antarctica”. Njegov rad prepoznat je i 2023., kada je upisan u Guinnessovu knjigu rekorda za najdublji zaron kroz 16-metarsku rupu u ledu.
Istodobno obnaša niz međunarodnih funkcija – od suradnika u Programu za pregovaranje na Pravnom fakultetu Harvard do višeg suradnika UNITAR-a – gradeći mostove između znanosti, diplomacije i informacijskih tehnologija. Upravo tu sinergiju naziva temeljnom za „usklađivanje nacionalnih i globalnih interesa na dobrobit čovječanstva”.
Lani je u Kuala Lumpuru vodio modul o znanstvenoj diplomaciji, naglašavajući da Antarktika može poslužiti kao model suradnje: iako nema stalnih stanovnika, međunarodni ugovori ondje već desetljećima potiču miroljubivo istraživanje i zaštitu okoliša. Takav pristup, smatra Berkman, treba preslikati i na druge klimatske žarišne točke.
Njegova poruka ostaje jasna: bez obzira na političke podjele, podaci i činjenice s krajnjeg juga planeta nude zajedničku osnovu za pregovore. Na svjetskoj sceni, zaključuje, znanstvena diplomacija može biti odlučujući alat za ublažavanje klimatskih promjena – ako joj svi odlučimo dati prostor.