Arheološka ekipa tvrtke Temenos pod vodstvom arheologa Zvonimira Kite završila je drugu fazu istraživanja zapadnoga krila Zlatnih vrata Dioklecijanove palače. Nakon što je istočni dio prošle godine donio temelje osmerokutne kule, nekoliko grobova i obilje sitnih nalaza, zapadna je strana ponudila drukčiju, ali jednako intrigantnu priču.
• Ispod današnje razine tla spustili su se 2,6 metara do ostataka kule koju su Mlečani temeljito demontirali u 17. stoljeću kako bi gradili nove zidine protiv Osmanlija. Veliki bazni blokovi, očekivani s obzirom na istočnu stranu, ovdje su u potpunosti uklonjeni.
• Unatoč tomu, otkriven je savršeno očuvan rimski odvodni kanal za oborinske i otpadne vode koji se spajao s glavnom kanalizacijom palače i vodio višak u more. Zatečena je i podnica od antičkoga betona, čija je cjelovitost još jednom potvrdila majstorstvo rimskih graditelja.
• Arheolozi su zabilježili zid srednjovjekovnoga benediktinskog samostana te nekoliko velikih ukrašenih kamenih blokova iz podnožja kule. Dio tih ulomaka godinama je ležao uz zidine i služio kao improvizirani javni nužnik; sada su premješteni i čekaju odluku o predstavljanju javnosti.
• U sjeverozapadnom iskopu pronađen je izvorni sloj crvene gline, neuobičajen za splitski poluotok na kojem inače dominira nasipna "tupina". Geolozi taj nalaz smatraju vrijednim uvida u prapovijesnu morfologiju terena.
„Pronašli smo i jedan antički ukrašeni nadvratnik koji je u nekom trenutku postao prag vrata”, istaknuo je Kita, dodajući da je keramika bila rijetka, a grobova, za razliku od istočne sonde, nije bilo.
Sljedeći korak bit će spektakularniji: središnji prolaz Zlatnih vrata. Još je početkom 20. stoljeća austrijski arheolog George Niemann utvrdio da se izvorni prag nalazi 1,4 metra ispod današnjeg pločnika. To znači da je monumentalni ulaz nekoć bio znatno viši – ili, točnije, ležao na nižoj koti. Zlatna su vrata ostala zapečaćena sve do druge polovice 19. stoljeća, kada ih je otvorila austrougarska uprava.
Danas je „Niemannova visina” vidljiva samo kao uski koridor popločen granitnim kockama, a presjek nekadašnjega rimskog puta zrcali se na oko metar i pol dubine. Kada arheolozi uskoro otkriju cijeli prag, Split bi prvi put u više od stoljeća mogao vidjeti Zlatna vrata u njihovoj punoj, originalnoj visini – prizor koji već sada potiče raspravu o načinu prezentacije kulturnog blaga.
Dok kameni ulomci čekaju konzervatorski sud, a crvena glina privlači pozornost geologa, istraživači vjeruju da se ispod svakog novog sloja krije još jedna priča. S obzirom na dosadašnja otkrića, čini se da Zlatna vrata još dugo neće prestati iznenađivati.