Državni ured za reviziju objavio je alarmantno izvješće: od ulaska Hrvatske u Europsku uniju poljoprivrednom je sektoru isplaćeno oko 3,5 milijardi eura iz europskih fondova – a domaća se proizvodnja, prema revizorima, nije pomaknula s razine 2010. godine.
Revizija navodi da je dio sredstava završio izvan poljoprivrede – u izgradnji prometnica, šetnica i dječjih vrtića – čime je prekršena namjena fondova. U Hrvatskoj poljoprivrednoj komori upozoravaju da je riječ o sustavnom nenamjenskom trošenju koje bi mogao preispitivati i Ured europskog javnog tužitelja, već opterećen nizom domaćih istraga.
Poznati pojedinačni slučajevi bacaju dodatno svjetlo na problem: bivši ministar poljoprivrede Ivan Tolušić europskim je novcem sagradio vinariju, nekadašnji šef Croatia osiguranja Hrvoje Vojković ulagao je u tulipane, a bivša ministrica europskih fondova Gabrijela Žalac plaćala je privatne troškove. No iznos koji je sada pod povećalom višestruko nadmašuje te afere zajedno.
Statistika otkriva apsurd: u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu formalno radi tek oko 2 600 ljudi. Kada se ukupni iznos uloženih europskih sredstava podijeli po zaposlenom, ispada da je svakom radniku „pripalo” više od 1,3 milijuna eura, dok Hrvatska i dalje uvozi većinu hrane.
Sustav potpora, upozoravaju agronomi, počiva na pukom posjedovanju zemljišta, bez jasnih kriterija vezanih uz proizvodne rezultate. Zbog rasta cijena plavog dizela i gnojiva potpore dodatno gube vrijednost, a posljedica je struktura u kojoj 20 % proizvođača osigurava čak 80 % hrane, dok ostatak prima subvencije – ali gotovo ne proizvodi.
Europski fondovi trenutačno generiraju 2,5 od ukupnih 3,6 postotnih bodova rasta BDP-a, što pokazuje ovisnost zemlje o vanjskim izvorima financiranja. Ipak, upravo u sektoru u kojem fondovi trebaju biti razvojni zamah – poljoprivredi – rezultata nema.
Stručnjaci zato pozivaju na hitan „remont” sustava: reformu upravljanja državnim zemljištem, brže natječaje, smanjenje PDV-a na hranu i rezanje birokracije. Bez toga, upozoravaju, Hrvatska riskira da europski novac nastavi nestajati u projektima bez dodane vrijednosti, dok domaća polja ostaju neobrađena.