SLOVJANSK – Na pješčanoj plaži jezerâ kraj samog bojišta klinci brčkaju noge, prodavač grožđa čita knjigu, a umirovljenica Aljona tek slegne ramenima kad se nad obližnjom šumom digne sivi stup dima. „Navikli smo na eksplozije”, kaže i pokazuje betonsko sklonište iza drvenih kabina za presvlačenje.
Grad u sjevernom dijelu Donjecke oblasti trpi ruske napade još od 2014., no posljednjih tjedana rat se opasno primaknuo: kamikaza-dronovi prvi su put doletjeli do magistrale M-03, svega dva kilometra od centra, napadajući autobuse i automobile. Jedna osoba je poginula, deset ih je ranjeno. Zbog toga se uz cestu postavlja "anti-dron koridor" – mreže razapete među borovima i uređaji za elektroničko ometanje koji bi trebali štititi prometnicu što povezuje Slovjansk, Kramatorsk, Družkivku i Kostjantinivku.
Gradonačelnik Vadim Ljah tvrdi da crta bojišta ipak ne napreduje onako kako Moskva priželjkuje. „Ako nastave ovim tempom, trebat će im godinu i pol da stignu do Slovjanska, možda i dulje”, kaže, podsjećajući da je ukrajinska vojska nedavno vratila većinu sela koja su Rusi u kolovozu zauzeli kod Dobropilje. Ipak, ruske trupe ostaju svega 25 kilometara udaljene.
Ljah ne vjeruje ni izjavama Vladimira Putina ni promjenjivim stavovima Donalda Trumpa: „Potrebni su nam projektili dugog dometa, a ne tuđa obećanja.” Upozorava i na ruski propagandni narativ prema kojem bi se Kremlj povukao kada bi Ukrajina prepustila cijelu Donjecku oblast. „Nitko neće predati Slovjansk”, poručuje.
Grad je nedavno proslavio 380. rođendan. U tri ljetna mjeseca 2014. bio je pod kontrolom proruskih paravojnih snaga, ali je oslobođen ukrajinskom protuofenzivom. Danas ondje živi oko 50 000 ljudi – stalnih stanovnika, vojnika i prognanika iz okolnih, razrušenih mjesta. Iako su škole zatvorene i rade online, rodilište je jedino aktivno u širem području; svaki mjesec ondje dođe na svijet 40 do 50 beba.
Pojavile su se i nove trgovine, pekarnica i talijanski restoran Palermo. Stanovi se vojnicima iznajmljuju za 35 dolara na dan, a vikendom se u gradskom parku snimaju vjenčane fotografije. Mladi bračni par Petro i Olena iskoristio je tjedan dana Petrova dopusta s bojišta kako bi izgovorio sudbonosno „da”.
Ipak, ratne rane su posvuda: dvije zrakom bačene bombe u srpnju su sravnile tvornicu kolača, usmrtivši 17-godišnjeg Gleba Plohoja; hotel Ukrajina i kompleks lječilišta Slovjanski su u ruševinama; u ulici Poljova srušene su obiteljske kuće, a stakla na prozorima Inne Valentinovne razletjela su se u tisuću komada. Noću se grad gasi kako bi izbjegao poglede bespilotnih letjelica, a u mraku nebo osvijetli mliječni pojas zvijezda i poneki bljesak topničke vatre.
Unatoč granatama, sirenama koje gotovo nitko više i ne čuje te sumnjama u lojalnost malobrojnih "žduna" – civila koji potajno priželjkuju ruski ulazak – prevladava prkosna vitalnost. Savjetnica gradonačelnika Svitlana Vuničenko zaključuje: „Moraš živjeti.” I baš to, čini se, Slovjansk danas i radi – živi, voli i nada se, korak od fronte.
