Miris kuhanog vina, božićne lampice i glazba na razglasima mogli bi zavarati neupućene posjetitelje vrta oko rimskog Castel Sant’Angela: na prvi pogled sve izgleda poput adventskog sajma. No iza drvene scenografije i umjetnog snijega krije se Atreju, tjedan dana dug politički happening koji je još 1998. pokrenula mladež postfašističkog Nacionalnog saveza, a danas ga organizira vladajuća stranka Braća Italije.
• Politički power-show Atreju je odavno prerastao studentsku zabavu. U aktualnom izdanju slogan „Postao si snažan… Italija uzdignute glave” jasno poručuje da je festival zamišljen kao demonstracija moći premijerke Giorgie Meloni dok se nosi s padom rejtinga i rastućom kritikom sindikata i opozicije.
Simbolični rekviziti brinu se da nitko ne zaboravi glavnu metu: „bullometro” – plavi pano s rupama za glavu – rangira „najotrovnije” uvrede upućene vladi. Među „rekorderima” su sindikalni čelnik Maurizio Landini i pjevač Brian Molko, protiv kojeg se vodi postupak zbog navodne klevete premijerke.
• Povijesne i suvremene provokacije Na drugom zidu smještena je galerija „uzora”. Uz tradicionalne nacionalne simbole ondje se našao i američki konzervativac Charlie Kirk, čija je fotografija ranije ove godine kružila društvenim mrežama okrenuta naglavačke – asocijacija koja je podsjetila na sudbinu Benita Mussolinija i izazvala burne reakcije Meloni i njezinih pristaša.
• Sudari s prosvjednicima Festival nije prošao bez tenzija. Skupina studenata koja se protivi vladinoj reformi sveučilišta na ulazu je oštro raspravljala s ministricom za sveučilišta Annom Marijom Bernini. Događaj je završio bez incidenata, no dodatno je istaknuo polarizaciju talijanske javnosti.
• Veći od stranke Iako Braća Italije čvrsto drže kormilo, na pozornicu Atreju svake godine izlaze i ljevičari te umjereni konzervativci, čime Meloni nastoji pokazati „otvorenost prema dijalogu”. Kritičari, međutim, tvrde da je riječ o kulisi iza koje se cementira dominacija krajnje desnice u talijanskoj politici.
Dvadeset i sedam godina nakon prvog izdanja, Atreju je postao mnogo više od festivala mladih: riječ je o političkoj pozornici na kojoj Giorgia Meloni, okružena blagdanskim ukrasima, gradi imidž premijerke koja – kako kaže ovogodišnji slogan – drži Italiju „uzdignute glave”.
