Mitsko brdo iznad Splita trenutačno je zatvoreno, a upravo ta zabrana podsjetila je građane koliko im je Marjan važan. Stare fotografije, snimljene između 1987. i 1998., ponovno kruže društvenim mrežama i pokazuju koliko se navike, ali i odnos prema šumi, mijenjao tijekom desetljeća.
• Prva vidilica – tada parkiralište, danas pješačka oaza
Godinama se automobilom moglo do samog vidikovca. Crno-bijeli kadar otkriva skromna vozila, ali i „krkane” koji su parkirali tik do klupa pa nitko nije mogao sjesti. Tek je jedan vozač ostavio pristojan razmak.
• Dobrovoljci na straži
Ljeto 1990. donijelo je kadar naslovljen „Dobrovoljci s psom čuvaju splitsku Park-šumu Marjan”. Fotografija svjedoči o spremnosti građana da sami štite svoj zeleni predah od gradske vreve.
• Vrijedne ruke i čisti putovi
Na snimci iz 1993. vide se volonteri kako ručnim alatima uklanjaju granje i otpad. Tradicija dobrovoljnog uređenja Marjana očito je starija od mnogih današnjih šetača.
• Trim staza – hit 90-ih
U svibnju 1994. staza za vježbanje bila je mjesto na kojem su Splićani brinuli o formi, mnogo prije nego što su fitness centri postali trend.
• Motori uz Židovsko groblje
Uzbrdica kojom su 1998. jurili skuteri danas je zatvorena za motorni promet zahvaljujući postavljenim preprekama.
• Balote na Benama
Fotografija s lipanjskog popodneva 1998. prikazuje ekipu koja besprijekorno uživa u balotama, tradicionalnoj dalmatinskoj razonodi.
• Prvosvibanjski uranak 1987.
Na slavlju rada i proljeća mališani u kolicima pozdravljali su sunce i miris borova. Danas su to odrasli ljudi koji vjerojatno sa sjetom prepoznaju sebe na slici.
• Kišna fešta 1990.
Kraj svibnja na Benama donio je pljusak koji je nakratko prekinuo zabavu pokraj tada popularnog kafića, pokazuje još jedan kadar.
Zatvaranje Park-šume, pa makar i privremeno, otkrilo je koliko je Marjan duboko upisan u svakodnevicu Splita. Od jutarnjih treninga do noćnih ljubavi, od dječjih kolica do umirovljeničkih balota, svaka generacija ima svoju priču sa zelenog brda. Fotografske uspomene stoga nisu tek nostalgična razglednica, nego podsjetnik koliko se taj prostor mora čuvati da bi ostao „prirodna likarija” i za buduće naraštaje.