Najava nove legalizacije nezakonito izgrađenih objekata, iako se odnosi isključivo na gradnje nastale do 21. lipnja 2011., izazvala je nedoumicu među vlasnicima nekretnina i stručnjacima za prostorno planiranje.
U prvom velikom postupku, pokrenutom za mandata tadašnje ministrice graditeljstva Anke Mrak-Taritaš, ozakonjeno je oko 900 tisuća objekata – gotovo jedna građevina na svakog četvrtog stanovnika Hrvatske. Proces je bio iznimno jednostavan: dovoljan je bio list papira s imenom vlasnika kako bi se prijava smatrala valjanom, a administrativna pristojba bila je simbolična.
Unatoč tome, deseci tisuća građevina ostali su izvan sustava. Prema trenutnim procjenama, glavni su razlozi bili:
- nemar vlasnika koji su odgađali predaju dokumentacije;
- uvjerenje da će se moći „provlačiti” bez papira jer su kazne bile rijetke;
- bojazan da će legalizacija povisiti porezno opterećenje, osobito među privatnim iznajmljivačima.
Upravo potonja skupina – vlasnici kuća i apartmana koji turistima nude smještaj bez registracije – navodno je i najglasnija u novom lobiranju. Strahuju od pojačanih inspekcija, najavljenih visokih kazni te nemogućnosti da se prijave na digitalne platforme bez važećih dozvola.
Ministarstvo prostornoga uređenja sada najavljuje kraći, tehnički pojednostavljen postupak. Naknada za ozakonjenje trebala bi ostati niska, a osnovni kriterij i dalje je dokaz da je objekt postojao prije 21. lipnja 2011.
Iako Vlada novu mjeru obrazlaže željom za „završetkom procesa započetog prije desetljeća”, kritičari upozoravaju da se stalnim popuštanjem šalje pogrešna poruka: nelegalna gradnja na kraju se ipak isplati. Koliko će zakon ovaj put biti posljednji – tek treba vidjeti.