Prvi poznati izraelski napad na neku zaljevsku arapsku državu – raketni udar na Dohu 9. rujna, izveden projektilima lansiranim „preko horizonta” – pokrenuo je lavinu diplomatskih i vojnih poteza u regiji.
Prema dostupnim informacijama, deset izraelskih borbenih zrakoplova nadletjelo je Crveno more pazeći da ne naruši tuđi zračni prostor prije nego što je ispalilo balističke rakete na luksuznu četvrt katarske prijestolnice. Cilj su bili pripadnici Hamasa okupljeni radi razgovora o prekidu vatre u Gazi. Poginulo je šestero ljudi, iako se čini da nisu bili primarna meta. Katar, unatoč golemoj američkoj bazi na svom tlu i statusu „glavnog saveznika izvan NATO-a”, nije raspolagao sredstvima za učinkovitu obranu.
Poljuljano povjerenje u Sjedinjene Države Napad je dodatno narušio vjeru zaljevskih monarhija u američki sigurnosni kišobran. Analitičari ističu da je „izravan udar na suverenitet jedne članice Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC) neprihvatljiv za sve njih” te da potiče potragu za većom strateškom autonomijom.
Zajednička obrana: od papira do prakse Na izvanrednom summitu Arapske lige i Organizacije islamske suradnje prošloga tjedna čuli su se pozivi na stvaranje „islamskog NATO-a”. Egipatski dužnosnici predlagali su zajedničke arapske snage, a irački premijer Mohammed Shia al-Sudani zatražio je kolektivni pristup sigurnosti.
Šest članica GCC-a – Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati – priopćilo je da aktivira klauzulu zajedničkog obrambenog sporazuma iz 2000., prema kojoj se napad na jednu državu smatra napadom na sve. Ministri obrane tih zemalja potom su se u Dohi dogovorili o: • intenzivnijoj razmjeni obavještajnih podataka i zračne situacijske slike; • ubrzanom uvođenju regionalnog sustava ranog upozorenja na balističke rakete; • održavanju zajedničkih vojnih vježbi u skorom roku.
Širenje sigurnosnih veza izvan Arapskog poluotoka Paralelno je Saudijska Arabija objavila „strateški sporazum o međusobnoj obrani” s Pakistanom: bilo kakva agresija na jednu potpisnicu tretirat će se kao napad na obje. Taj potez dodatno hrani spekulacije o širem islamskom obrambenom savezu, iako stručnjaci upozoravaju da su političke razlike i različiti prioriteti pojedinih država i dalje ozbiljna prepreka.
Koliko daleko će zaljevske monarhije otići u institucionaliziranju zajedničke obrane zasad ostaje neizvjesno. No izraelski projektili ispaljeni na Dohu očito su promijenili regionalnu računicu: umjesto oslanjanja na jednog velikog zaštitnika, arapske zemlje Perzijskog zaljeva ubrzano traže načine da same zatvore sigurnosne pukotine.