Gradska vlast u Zagrebu najavila je da će do kraja listopada promijeniti nazive četiriju gradskih ulica koje prema ocjeni Odbora za imenovanje naselja, ulica i trgova nose imena osoba povezanih s ustaškim pokretom.
• Ulica Vladimira Arka trebala bi postati Ulica Srećka Lipohara. • Ulica Filipa Lukasa dobiva ime po spisateljici Nadi Iveljić. • Ulica Ivana Šarića mijenja se u Ulicu Josipa Kuže. • Ulica Antuna Bonifačića preimenovat će se u Ulicu Sidonije Erdödy Rubido.
Odluku još mora potvrditi Gradska skupština, a rasprava je već otvorila pitanje je li povijest pojedinih protagonista dovoljno proučena, posebice kada je riječ o Vladimiru Arku.
Industrijalac koji je razvio zagrebačku preradu alkohola
Arko (Zagreb, 16. rujna 1888. – Zagreb, 6. lipnja 1945.) bio je jedan od najuspješnijih zagrebačkih industrijalaca između dva svjetska rata. Na temelju obiteljskog pogona za žestoka pića razvio je moderni kompleks koji je proizvodio špirit, kvasac, likere, eter, kemikalije, metalno i emajlirano posuđe. Njegove su tvornice predstavljale tehnološki vrh tadašnje Kraljevine Jugoslavije.
Nakon rata vlasti su mu 1947. oduzele imovinu. Tvornice su objedinjene u „Zagrebačku tvornicu likera i vina”, preteču današnjeg Badela 1862. Time je Arko dijelio sudbinu brojnih domaćih poduzetnika čija je imovina nacionalizirana u prvim godinama socijalizma.
Javna i politička uloga
Osim poduzetništva, bio je su-osnivač Zagrebačke burze, predsjednik Trgovačko-obrtničke komore te prvi predsjednik Industrijske komore. Politički je najprije podupirao Demokratsku stranku Svetozara Pribićevića, kasnije Jugoslavensku nacionalnu stranku, a uoči rata pridružio se HSS-u.
Kontroverze i nerazjašnjena smrt
Za vrijeme Drugog svjetskog rata njegove su tvornice opskrbljivale njemačku, talijansku i domobransku vojsku, što mu je nakon oslobođenja priskrbilo optužbe za kolaboraciju. Kada su partizanske jedinice 1945. stigle u Zagreb, navodno su ga pokušale uhititi. Prema jednoj verziji, u tom je trenutku popio cijankalij; drugi povjesničari drže da okolnosti smrti nisu razjašnjene.
Dvije slike iste osobe
Dok gradska uprava Vladimira Arka svrstava među osobe čiji su nazivi ulica sporni zbog povezanosti s ustaškim režimom, dio povjesničara i javnosti ističe njegov poduzetnički doprinos gradu te činjenicu da je stradao u kaotičnim poratnim okolnostima. Odluka Skupštine u listopadu stoga neće biti samo formalno dizanje ruku, nego i nova epizoda u stalnom preispitivanju zagrebačke toponimije i odnosa prema složenoj prošlosti.