Demografska slika Zagore svakom je godinom sumornija, a najnoviji uvid u župne knjige Biokovskog dekanata to zorno potvrđuje.
Fra Josip Repeša, vrgorski župnik i dekan, bilježi sve krštene, vjenčane i umrle u 11 župa koje se protežu od Župe Biokovske do Staševice. Prema njegovim podacima, Vrgorac je i dalje „najvitalnija župa s najvećim brojem vjernika”, no već i ondje mortalitet sustiže, a ponegdje i nadmašuje natalitet.
Još je dramatičnije u planinskim selima Vrgorske krajine poput Mijaka, Kozice i Poljica, gdje – kako župnik potvrđuje – „dijete nije rođeno više od dva desetljeća”. U tim mjestima stanovništvo rapidno stari, a svako novo zvono s vrha crkvenog tornja češće označava sprovod nego krštenje.
Vrgorac se, doduše, može pohvaliti da se 96 % stanovnika izjašnjava katolicima, što čini podatke iz župnih knjiga pouzdanim ogledalom stvarnog stanja. Velik broj upisanih krštenja iz 1990-ih i ranih 2000-ih bio je, prisjeća se fra Repeša, rezultat revitalizacijskog rada pokojnog fra Ivana Jukića, koji je nakon osnutka hrvatske države krstio čitave generacije do tada nekrštene djece.
Danas, međutim, trend se okrenuo. Broj ukopa iz godine u godinu nadmašuje broj krštenja, a mladi parovi često napuštaju rodni kraj. Dok gradske i županijske vlasti ističu da su „demografija i ostanak ljudi prioritet”, u Vrgorcu im se mjeri isključivo po uspjehu zadržavanja ili privlačenja obitelji — brojkama koje, zasad, govore suprotno.
Situacija otvara pitanje dugoročnog opstanka mnogih mjesta podno Biokova. Ako se hitno ne pronađu učinkoviti programi, zagorska sela mogla bi uskoro postati tek toponimi na karti, a nekadašnje životom ispunjene kamene kuće nijemi spomenici izumrlih zajednica.