Bila je nedjelja, 25. kolovoza 1991., kada su se u mirnom Vukovaru oglasile sirene i odjeknule prve detonacije. Time je započela 87-dnevna bitka koja je, uz ljudske žrtve, ostavila gotovo neizbrisiv trag na kulturnoj baštini baroknog grada na Dunavu.
• Prema podacima iz stručnog predavanja, na Vukovar je palo oko 700 000 granata – prosječno 7 000 dnevno. • Uništeno je 90 % povijesne jezgre, oštećeno 18 000 stambenih jedinica, a stradalo 118 povijesnih zdanja. • Ukupna ratna šteta procijenjena je na 470 milijuna kuna, što čini četvrtinu svih ratnih šteta u Hrvatskoj.
Studentica arhitekture, poznata na društvenim mrežama kao Luce, podsjetila je da je World Monuments Fund 1999. Vukovar uvrstio među 100 najugroženijih spomeničkih lokaliteta na svijetu; u izvješću objavljenom 2002. grad se našao na 12. mjestu. „Ne volim kada mi kažu da zaboravimo prošlost”, poručila je, ukazujući na nedovoljno spominjani kulturocid.
Najviše je stradao dvorac Eltz – dom Gradskog muzeja – zajedno s izdvojenim zbirkama poput Spomen-muzeja Lavoslava Ružičke i Zbirke Bauer. Nakon okupacije, beogradska je televizija objavila da je započelo odnošenje muzejskog materijala, izravno kršeći Hašku konvenciju o zaštiti kulturnih dobara.
Dio eksponata 1992. pojavio se na izložbi u pariškom Jugoslavenskom kulturnom centru pod provokativnim nazivom „Vukovar 1991. – genocid nad kulturnom baštinom srpskog naroda”. Izložba je brzo zatvorena nakon prosvjeda, no istraživanja ICOM-a i Vijeća Europe otkrila su da se muzejska građa nalazi u Novom Sadu, Beogradu i Dalju.
Hrvatska udruga Benedikt upozorava da se, uz fizičko razaranje, dogodio i memocid – sustavno brisanje sjećanja – jer su opljačkane knjižnice Franjevačkog samostana, muzejske zbirke i druge kulturne ustanove koje su svjedočile višestoljetnoj povijesti grada.
Unatoč međunarodnim konvencijama koje je bivša SFRJ potpisala – od Haške konvencije iz 1954. do europskih i UNESCO-ovih dokumenata – vukovarska kulturna baština ostala je nezaštićena. Dvadeset i četiri godine nakon završetka rata, stručnjaci i građani i dalje upozoravaju da se o ovom kulturocidu premalo govori, a brojni vrijedni predmeti još uvijek čekaju povratak kući.