Teška i nekad gotovo iskorijenjena bolest – plinska gangrena – vratila se na bojišnicu u Ukrajini, upozoravaju medicinski volonteri s prve crte.
„O plinskoj gangreni uči se u školi, ali u Ukrajini je sada vidimo zato što ranjenici nisu adekvatno zbrinuti”, kaže dobrovoljni bolničar Aleks koji pomaže u okolici Zaporižja. Prema njegovim riječima, neki vojnici do bolnice stižu tek nakon nekoliko tjedana provedenih u podzemnim privremenim ambulantama, „gdje su jedva održavani na životu”.
Plinska gangrena nastaje kad bakterije roda Clostridium prodru u duboke rane s malo kisika. Toksini tada munjevito razaraju mišićno tkivo, pod kožom se pojavljuju mjehurići plina, a bolesnik vrlo brzo razvija sepsu, poremećaje disanja i višestruko zatajenje organa. Bez hitne operacije i snažnih intravenskih antibiotika gotovo svi zaraženi umiru.
Problem je što su frontni položaji – pod stalnom prijetnjom ruskih dronova i topništva – često odsječeni od sanitetskih koridora, pa evakuacija kasni, a zalihe lijekova stižu neredovito. Kirurške dvorane s laboratorijima za određivanje otpornosti bakterija uglavnom su daleko iza crte bojišta, dok improvizirana skloništa mogu ponuditi tek ograničen izbor antibiotika – neučinkovit ako se pokaže rezistencija.
Plinska je gangrena u Europi praktički iščezla zahvaljujući modernoj medicini; u Prvom svjetskom ratu usmrtila je, procjenjuje se, više od 100 000 njemačkih vojnika. Već je u Drugom svjetskom ratu smrtnost drastično pala jer su bili dostupni antibiotici, iako ne u današnjoj količini. Danas, međutim, sklop čimbenika – rovovska taktika, nedostatak higijene, kašnjenje evakuacije i pojava rezistentnih sojeva – ponovno otvara vrata noćnoj mori iz prošlog stoljeća.
Neovisna stručna potvrda razmjera zaraze zasad ne postoji, ali svjedočanstva s terena upozoravaju da se nekad zaboravljeni neprijatelj medicine vraća ondje gdje je rat najprljaviji – duboko u blatu rovova.