Na samitu Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) kineski predsjednik Xi Jinping predstavio je novu, četvrtu po redu globalnu platformu Pekinga – „Inicijativu globalnog upravljanja”.
Uz raskošnu scenografiju u kojoj je dominirala crvena boja – simbolična poveznica s još uvijek službeno komunističkim karakterom zemlje – kineska diplomacija pokušala je naglasiti ambicije za oblikovanjem svjetskog poretka. No, sadržaj prijedloga ostao je pretežno u domeni općih birokratskih fraza, slično prethodnim kineskim konceptima, a konkretni mehanizmi ili novine nisu jasno predstavljeni.
Jedini državnik koji je javno pružio entuzijastičnu potporu bio je venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro. Izostanak šireg međunarodnog odjeka dodatno je potaknuo kritike da se radi o slabo prikrivenom pokušaju Pekinga da potvrdi primat na Indo-pacifičkom prostoru.
Xi je, kao i ranije, izravno vezao globalnu sigurnost i gospodarski razvoj uz kinesku viziju „zajedničke budućnosti čovječanstva”. No međunarodni promatrači upućuju na to da inicijativa ne nudi mnogo više od dosad viđenih kineskih prijedloga: široke principe o multilateralizmu i suverenitetu, ali bez preciznih obveza ili planova financiranja.
Dok Peking širi globalne ambicije, zapadni komentatori uspoređuju situaciju s unutarnjopolitičkim raspravama u SAD-u, gdje bivši predsjednik Donald Trump sve otvorenije gradi kampanju na pitanju migracija. Ta paralela naglašava kontrast između fokusiranosti Washingtona na unutarnje teme i sve aktivnijeg pozicioniranja Pekinga na svjetskoj sceni.
Stručnjaci ocjenjuju da će prava težina „Inicijative globalnog upravljanja” ovisiti o tome hoće li Kina ponuditi jasnije i financijski poduprte projekte koji bi drugim državama dali razlog da joj se priključe. Za sada, unatoč pompi i simbolici, prijedlog ostaje prije svega deklarativan.
