Vođa Europske pučke stranke (EPP) Manfred Weber upozorio je europske konzervativce da njemačka nacistička prošlost mora biti opomena u trenucima kada odlučuju koliko daleko mogu surađivati s krajnjom desnicom. U intervjuu Weber ističe da EPP raspolaže „golemim mandatom za provođenje desnih programa”, ali bez ponavljanja pogrešaka konzervativaca iz 1930-ih godina, kada su omogućili dolazak Adolfa Hitlera na vlast.
„Prava povijesna greška bila je dati krajnje desnim političarima izvršnu moć i to je za nas crvena linija”, jasno je poručio Weber.
No, situacija nije crno-bijela. Iako EPP izbjegava izravne pregovore s krajnjom desnicom, nerijetko ovisi o njihovim glasovima u Europskom parlamentu, posebno oko gorućih tema poput migracija i deregulacije. Upravo su te teme, prema Weberu, privukle mnoge birače desnici.
EPP, unatoč deklariranim granicama prema ekstremima, nailazi na sve više kritika sa strane socijalista, liberala i zelenih zbog pomaka udesno nakon izbora u lipnju. Posebno je pod povećalom suradnja s političarima koje protivnici smatraju ekstremnima, poput talijanske premijerke Giorgie Meloni i njezine stranke Braća Italije. Weber je, međutim, ocijenio da je Meloni zapravo dovoljno umjerena za suradnju u takozvanoj „većini Venezuele”.
S velikim imenima poput Ursule von der Leyen, Friedricha Merza i Donalda Tuska, EPP drži ključne poluge moći u EU institucijama. Rezultati izbora, kaže Weber, pokazali su da građani žele desne odgovore na probleme i da je završila era centrističkog konsenzusa.
Weber naglašava da suradnja s krajnjom desnicom nije moguća na ključnim pitanjima poput obrane, vanjskih poslova i proračuna. No, priznaje da se EPP tematski približio populističkim pokretima, preuzimajući njihova pitanja i pretvarajući ih u europsku politiku – kao način da birače udalji od ekstremista.
Najviše pažnje privukle su politike pojačanih deportacija i granične kontrole, kao i deregulacija u zelenom zakonodavstvu. Prilikom izglasavanja, EPP je često računao na podršku krajnje desnice, primjerice pri razvodnjavanju zakona o deforestaciji i rušenju tijela za etiku EU-a.
I dok Weber tvrdi da EPP „vodi borbu protiv krajnje desnice” i zapravo mijenja politike kako bi odgovorio na zahtjeve građana, neke nacionalne stranke iz EPP-a idu vlastitim putem. U Španjolskoj je tako Partido Popular surađivao s krajnje desnim Voxom u regionalnim vladama, iako je Weberova crvena linija jasna.
„Više ne postoji lijevo-liberalna većina u ovom domu i to se mora odraziti u politici, stvari se moraju promijeniti nakon što je 180 milijuna ljudi izašlo na izbore”, poručuje Weber, naglašavajući kako je EPP-ova agenda sada dominantna na europskoj razini.