Sjedinjene Države službeno su stale iza odluke Ujedinjenog Kraljevstva da suverenitet arhipelaga Chagos prepusti Mauricijusu uz istodobno zadržavanje američko-britanske vojne baze na otoku Diego Garcia.
Državni departman je u utorak priopćio kako „podržava” sporazum, ali i da želi poseban bilateralni ugovor s Londonom koji će zajamčiti nastavak korištenja strateški ključne baze u Indijskom oceanu. Paralelno s tim objavom, u Port Louisu su započeli odvojeni pregovori Washingtona i Mauricijusa o budućim sigurnosnim aranžmanima za Diego Garciu.
Preokret Donalda Trumpa Bivši američki predsjednik Donald Trump prošlog je mjeseca na društvenim mrežama taj dogovor nazvao „činom velike gluposti”, iako ga je ranije podupirao. Nakon intenzivne transatlantske diplomacije, Trump je početkom veljače ipak ocijenio da je to „najbolje što premijer Keir Starmer može postići”.
Otpor u britanskoj opoziciji U Westminsteru naglo raste pritisak desnih oporbenih stranaka. Konzervativna zastupnica i stranačka glasnogovornica za vanjske poslove Priti Patel traži da premijer „hitno razjasni” hoće li Ujedinjeno Kraljevstvo sudjelovati na idućem krugu pregovora: „Sporazum prijeti ugroziti operacije zajedničke britansko-američke baze na Diego Garciji, izlažući je državnim prijetnjama kao i budućim pravnim bitkama.”
Vođa Reform UK-a Nigel Farage javno je podržao skupinu Chagossjana koji su se u ponedjeljak iskrcali na rodni arhipelag prosvjedujući protiv prijenosa suvereniteta. U srijedu im je britanski ophodni brod uručio nalog za uklanjanje. Svako nasilno izbacivanje, upozoravaju simpatizeri, prizvalo bi usporedbe s prisilnim raseljavanjem oko 2 000 otočana 1960-ih i 1970-ih.
Financijska i zakonodavna cijena Dogovor će London tijekom početnog 99-godišnjeg zakupa stajati oko 3,4 milijarde funti. Prijenos suvereniteta zahtijeva i posebni zakon, a prijedlog bi se ponovno trebao naći pred Domom lordova već idući tjedan.
Dok Washington nastoji brzo zaključiti svoj sigurnosni dodatak, a mauricijske vlasti guraju povratak civilnog stanovništva, britanska vlada balansira između višegodišnjeg diplomatskog pritiska Ujedinjenih naroda i domaćih kritika da se odriče strateškog teritorija.
