Šarplaninac Shadow već tjednima ne napušta štalu u zaselku Štrbci-Grecije kraj Kistanja. S gotovo 40 šavova po tijelu leži uz ovce i koze koje je godinama čuvao. Rane se neprestano inficiraju, veterinari savjetuju eutanaziju, no njegov vlasnik Saša Štrbac ne pristaje: „Dokle god jede i pije, Shadow ostaje.”
Shadow je posljednji put ranjen u trinaestom napadu vukova na gospodarstvo obitelji Štrbac. Ukupno su izgubili 50 grla, ali država im je priznala i nadoknadila štetu za samo jednu životinju – 307 eura.
Saša, rodom iz Šibenika, vratio se krajem devedesetih na djedovinu nakon studija strojarstva u Beogradu i odsluženog vojnog roka. Sa suprugom Huanitom iz Marine i pet kćeri planirao je razviti siranu i seosko gospodarstvo. Proizvode vrhunske kravlje, ovčje i kozje sireve, no česti napadi vukova pretvorili su viziju u borbu za opstanak.
„Tko zna koliko je čopora ovdje, nemamo ni poštenog zeca”, kaže Saša dok obilazi oštećene ograde. Dugovi rastu, a sustav naknada ne prati stvarne gubitke: od prvog napada do danas prošlo je nekoliko godina, no procedure su spore, a kriteriji strogi.
Za Shadowa pak nema birokracije. Pas koji je više puta stao između vukova i stada svakog tjedna ide na zahvate čišćenja rana. Sašina odluka da ga ne uspava simbol je upornosti cijele obitelji: „On je spasio sve ostale. Ako on nije odustao, nećemo ni mi.”