Sve veći broj dječjih vrtića u Hrvatskoj nije riješio ključni problem: djeca iz siromašnijih obitelji i slabije razvijenih krajeva još uvijek teže dolaze do mjesta u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO).
Prema najnovijim podacima, u posljednjih deset godina udio djece uključenih u RPOO raste, no jaz se osobito produbio među mališanima mlađima od tri godine. Za njih Europska komisija postavila je cilj da do 2030. godine 45 % bude obuhvaćeno vrtićkim programima – razina koja zasad nije dosegnuta ni u Europskoj uniji ni u Hrvatskoj.
Trend na razini EU-a pokazuje da je udeset godina udio trogodišnjaka u vrtićima porastao s 30 na 39 %, ali djeca iz ekonomski slabijih obitelji i dalje rjeđe ulaze u sustav. Slična se slika preslikava i kod nas: premda se mreža vrtića širi, pristup ostaje neujednačen. Nejednakosti su posebno izražene u nerazvijenijim županijama, gdje roditelji često nemaju ni financijske ni logističke mogućnosti osigurati mjesto za svoje dijete.
Stručnjaci upozoravaju da su upravo dostupni i kvalitetni vrtićki programi jedan od najučinkovitijih načina za smanjenje dugoročne društvene nejednakosti. Zato pozivaju na dodatna ulaganja u infrastrukturu, ali i na uvođenje modela koji će siromašnijim obiteljima olakšati upis, primjerice kroz subvencionirane cijene i fleksibilne programe.
Bez bržeg zatvaranja jaza, djeca iz manje razvijenih sredina ulazit će u osnovnu školu s početnim zaostatkom koji se kasnije teško nadoknađuje, upozoravaju pedagozi. Cilj je, poručuju, da u idućih pet godina vrtić postane pravo, a ne privilegij – neovisno o tome gdje dijete živi i kolike su obiteljske primanja.