Robert Duvall, koji je preminuo ovog tjedna, ostat će upamćen po nizu velikih uloga, ali nijedna nije tako snažno obilježila filmsku povijest kao njegov kratki, eksplozivni nastup u Coppolinom „Apocalypse Now”. U ulozi pukovnika zapovjednika zračnog konjičkog eskadrona, Duvall je jahao u bitku uz Wagnerovu „Pohodu valkira” i izgovorio danas antologijsku rečenicu: „I love the smell of napalm in the morning.”
Manje je poznato da lik karizmatičnog i ratom opčinjenog pukovnika Kilgorea nije plod mašte scenarista nego da počiva na stvarnoj osobi – pukovniku Johnu B. Stocktonu, veteranu Vijetnamskog rata. Stockton je, baš poput Duvallova filmskog alter ega, nosio crni stetson i mamuzama ukrašene čizme, a dokumente je spremao u kožne bisage. Usprkos strogom pravilu „bez kućnih ljubimaca”, u ratnu je zonu prokrijumčario i eskadronsku maskotu, mazgu po imenu Maggie. Prije svakog napada iz zvučnika na helikopteru puštao je Wagnera, u uvjerenju da glazba podiže moral i unosi strah u protivnika.
Filmski glumac, sin viceadmirala američke mornarice, u pripremi se detaljno upoznao sa Stocktonovim biografijama i svjedočanstvima suboraca. Vojni povjesničar J. D. Coleman opisao je Stocktona kao ćelavog, žilavog čovjeka od „nešto manje od šest stopa” s brkom kakav su nekoć nosili pripadnici konjice. Sam Stockton, zapovjednik 1. eskadrona 9. pukovnije zračne konjice, uporno je naglašavao riječ „konjica”, držeći da su helikopterske postrojbe u Vijetnamu moderno utjelovljenje modrih bluza koje su 19. stoljeću pohodile američki Zapad.
Duvallov portret neustrašivog i ekscentričnog časnika donio mu je BAFTA-u, Zlatni globus i nominaciju za Oscara za sporednu ulogu. Zahvaljujući stvarnom „konjaniku” s crnim stetsonom, ta je filmska minutaža stvorila jedan od najupečatljivijih likova ratnog žanra – i miris napalma koji publika pamti već gotovo pola stoljeća.