Početna zarada od čak 4500 eura mjesečno i dalje zvuči primamljivo mnogim mladim Hrvatima koji maštaju o životu na palubi. No iza brojke koja bliješti u oglasima krije se svakodnevica obilježena ekstremnim valovima visokim i do 18 metara, opasnošću od piratskih napada ispred somalske obale te mjesecima provedenima daleko od obitelji.
Mnogi pomorci govore kako njihova djeca odrastaju bez očeva, dok ugovori – često svedeni na svega dvije stranice – na moru vrijede onoliko koliko je težak papir na kojem su ispisani. Sustavna zaštita, kažu, izostaje: Hrvatska ima dugu pomorsku tradiciju i tisuće zaposlenih na svjetskim linijama, ali još nema strategiju koja bi tim ljudima osigurala temeljnu zdravstvenu i pravnu sigurnost.
Cijena se zato često plaća zdravljem, obiteljskim vezama i, nerijetko, samim dostojanstvom. „More uzima godine, država novac, a pomorcu ostane tek umor i tišina između dva ukrcaja”, rezimiraju iskusni članovi posade. Unatoč unosnim plaćama, sve je više onih koji se pitaju je li žrtva koju nose – od kroničnog stresa do neizvjesnih radnih uvjeta – naposljetku ipak previsoka.