Više od godinu dana nakon uvođenja inkluzivnog dodatka, novi socijalni stup namijenjen osobama s invaliditetom pretvorio se u utrku s vremenom i administracijom.
Prema podacima Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR), do sredine studenoga izdano je nešto više od 210.000 pozitivnih rješenja, dok je više od 100.000 zahtjeva još u ladicama. Odbijeno je 27.000 molbi, a čak 205.000 građana koji nikada ranije nisu primali socijalne naknade predalo je nove.
„Vjerojatno čekaju da umrem“
Jedan od onih koji i dalje čekaju jest 80-godišnji onkološki bolesnik s tri karcinoma. Zahtjev je podnio prije deset mjeseci: „Imam tri karcinoma, dvaput sam imao sepsu… Kad sam pitao što je s mojim zahtjevom, rekli su mi da su tek krenuli s predmetima iz siječnja. Vjerojatno čekaju da umrem.“
Za njegov predmet, kao i za sve ostale neriješene, ključna je stepenica – vještačenje pri Zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Ondje poručuju da je ogroman priljev zahtjeva usporio cijeli lanac te da traže način kako ga ubrzati.
189 vještaka, ali i trom sustav
Na poslovima vještačenja sada radi 189 vještaka, 71 više nego krajem prošle godine. Ministarstvo rada i socijalne politike angažira liječnike na ugovor o djelu i raspisuje nove natječaje, no praksa pokazuje da to još nije dovoljno.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić potvrđuje da je njegovo uredu preplavljen pritužbama na dugotrajna vještačenja i izostanak informacija. Građanima savjetuje da šalju požurnice, žale se na šutnju administracije ili, u krajnjoj liniji, pokrenu upravni spor. „U sadašnjim okolnostima, teško koji sustav može osigurati da se postupci dovrše u prihvatljivom roku“, zaključuje Jurišić.
Evaluacija tek 2026.
Ministarstvo najavljuje evaluaciju učinaka Zakona o inkluzivnom dodatku – ali tek 2026. Tada bi se trebalo vidjeti ispunjava li novi model obećanje pravednije i učinkovitije pomoći osobama s invaliditetom.
Do tada će, međutim, desetci tisuća ljudi i dalje čekati papir koji za njih znači osnovnu egzistenciju, a nijedna službena statistika ne bilježi koliko će ih to pravo – figurativno ili doslovno – dočekati.