Kad je Viktor Šimunić USKOK-u prijavio lokalnog HDZ-ova dužnosnika zbog pokušaja političke trgovine, postao je rijedak primjerak u domaćoj politici: čovjek koji umjesto pogodnosti bira prijavu i javnost. Nakon toga je, na izvanrednim izborima, uvjerljivo osvojio gradonačelnički mandat u Oroslavju i počeo graditi drugačiji model upravljanja gradom.
Šimunićev put do funkcije daleko je od uobičajenog stranačkog uspona. Zagorac sklon avanturama najprije je punio medijske stupce svojim putopisima, među ostalim i reportažom iz Sjeverne Koreje. Danas, umjesto egzotičnih destinacija, fokus stavlja na vlastiti kraj: planira turistički projekt koji bi Oroslavje, kaže, „pozicionirao na karti Europe i svijeta”. Ideja je već privukla inozemnu pažnju; projekt je predstavljen u Washington Postu, a Šimunićev portret nacrtao je ilustrator New Yorkera.
Odlučnost kojom odbija zakulisne ponude – a prvu je, prema vlastitim riječima, dočekao čim je ušao u politiku – Šimunić smatra ključnom za promjenu klime u malim sredinama. „Ako pristanete na prvo mito, pristali ste na sve”, ističe.
Na predstojećim lokalnim izborima ponovno izlazi s listom nezavisnih, oslanjajući se na reputaciju koju je izgradio. Građanima poručuje da je „vrijeme da se prekine praksa da politika služi interesima nekolicine, a ne zajednici”. Njegov slučaj već se spominje kao presedan koji bi mogao ohrabriti druge gradonačelnike da javno prijave pokušaje političke korupcije.
Bilo na pješačenju po Pjongjangu ili u uredu oroslavskog gradonačelnika, Šimunić se drži iste maksime: tabu se ruši tako da ga glasno imenuješ. Sada mu ostaje pokazati može li se ista logika primijeniti i na dugo ukorijenjene navike hrvatske lokalne politike.