Na summitu NATO-a u Den Haagu čelnici Sjevernoatlantskog saveza dogovorili su ambiciozno povećanje izdvajanja za obranu – na 5 % bruto domaćeg proizvoda do 2035. godine. Suglasnost o toj brojci, na kojoj je godinama inzistirao bivši američki predsjednik Donald Trump, analitičar međunarodnih odnosa Branimir Vidmarović ocjenjuje „potpunom pobjedom SAD-a”.
„Europski čelnici kritiziraju Trumpa koliko god mogu, ali na kraju uvijek popuste”, rekao je Vidmarović gostujući u studiju Večernji TV-a, ističući da je Washington uspio nametnuti vlastite interese bez upotrebe sile, nego „maksimalno agresivnom retorikom i prijetnjama”.
Razlike unutar Saveza • Dok je Poljska već na 4 % BDP-a i, kako kaže Vidmarović, „do zuba će biti naoružana”, neke države poput Španjolske protive se cilju od 5 %. • Povećanje proračuna najviše koristi državama koje su već razvile vojno-industrijski kompleks; ostale „ni uz 10 % neće postići isti kapacitet”.
Mjesto Hrvatske Hrvatska, tvrdi analitičar, živi s „tinjajućom psihološkom prijetnjom” – od ekstremizma u Bosni i Hercegovini do nesigurnosti u odnosima sa Srbijom – ali više ne može računati isključivo na kišobran NATO-a. Modernizacija Oružanih snaga zahtijeva više od pukog dizanja stavke u proračunu:
• uvođenje vojnoga roka i ulaganje u domaću obrambenu industriju moglo bi otvoriti nova radna mjesta i tehnološki razvoj; • Hrvatska ima potencijal u autonomnim sustavima, protuzračnoj obrani i IT-u, no „pametno bi bilo pronaći strane partnere, primjerice Izrael”.
Vidmarović zagovara stvaranje manjih, funkcionalnih obrambenih blokova: „Logično je strateško povezivanje Hrvatske, Albanije i Crne Gore, uz Italiju, za zatvaranje Jadrana. Takvi savezi korisniji su od preglomaznog NATO-a.”
Srbija između Bruxellesa i Moskve Premda Beograd još održava simboličnu bliskost s Rusijom, Vidmarović podsjeća da Srbija koristi pretpristupne fondove EU-a i „ide lagano u euroatlantskom smjeru”. Uđe li jednoga dana u Uniju, „i mi ćemo biti u savezu sa Srbijom, koliko god to danas zvučalo nemoguće”.
Rat kao nova normalnost? Na pitanje kreće li svijet prema većem sukobu ili stabilnosti, Vidmarović daje sumornu procjenu: „Već smo zakoračili u treći svjetski rat – možda tek u prvo poluvrijeme – a oružje je postalo glavni alat diplomacije.”