Curenje snimke iz vojnog logora Sde Teiman, na kojoj se navodno vidi kako izraelski vojnici tuku i seksualno zlostavljaju palestinskog zatočenika, pretvorilo se u političko-medijski potres koji je razotkrio drukčiju crvenu liniju: u Izraelu je neprihvatljivo ugroziti imidž vojske, ne i same optužbe za mučenje.
-
Što se dogodilo • Istraga je pokrenuta u srpnju 2024. nakon prijave da su čuvari premlatili i napastovali zatočenika u Sde Teimanu. • U kolovozu je video procurio u medije; petorica vojnika uhićena su i optužena za premlaćivanje, upotrebu elektrošokera i ubod nožem u stražnjicu, što je zatočeniku izazvalo slomljena rebra i probušeno plućno krilo.
-
Obrat u vojnom vrhu • Vojna pravnica, generalica Yifat Tomer-Jerušalmi, priznala je da je „odobravala dostavu materijala medijima kako bi se suzbila lažna propaganda” te 31. listopada podnijela ostavku. • Dva dana poslije nestala je, pronađena živa bez mobitela, koji je pet dana kasnije izvađen iz mora – čudom neoštećen. Nakon navodnog pokušaja samoubojstva završila je u bolnici i sada joj prijete kaznene prijave zbog curenja dokumenata i mogućeg zataškavanja.
-
Gađanje glasnika, ne poruke • Pravni analitičar televizije Channel 12 Guy Peleg, koji je emitirao snimku, dobio je tjelohranitelje zbog prijetnji. Ministar baštine Amihaj Elijahu poručio je na platformi X: „U zatvoru će biti siguran.” • Sportski navijači istog su mu tjedna istaknuli transparent da nije dobrodošao na stadion. • Novinar Amihaj Atali objavio je pak da „nikad ne bi pustio nešto što IDF prikazuje u lošem svjetlu”, jer bi to „okaljalo sliku Izraela u svijetu”.
-
Retorika najvišeg vrha • Ministar obrane Joav Galant proglasio je cijelu aferu „krvavim libelom”, dok je premijer Benjamin Netanjahu ocijenio slučaj „najgorim propagandnim udarom na Izrael od osnutka države”.
-
Javna percepcija i sudbina žrtve • Analitičari upozoravaju na „svetost vojnika” u izraelskom društvu – kritika je gotovo tabu, pa se fokus prebacuje na one koji ugrožavaju reputaciju vojske. • Samo nekoliko dana prije primirja, teško ozlijeđeni zatočenik vraćen je u Gazu bez službene izjave ili iskaza, što može otežati proces protiv petorice optuženih vojnika.
Dok se rasprave vrte oko toga tko je i zašto pustio snimku, sam čin zlostavljanja i sudbina palestinskih zatvorenika ostaju na marginama. Koliko je još takvih slučajeva nepoznato – mogla bi ostati otvorena rana ne samo za žrtve nego i za izraelsko društvo koje se, čini se, boji vlastitog odraza.