Ekonomski analitičar Neven Vidaković u intervjuu za N1 ocijenio je 2025. kao godinu u kojoj se jasno pokazalo koliko je hrvatski gospodarski model oslonjen na turizam i europske fondove, a koliko je zanemaren proizvodni dio ekonomije.
„Imamo nakaradnu strukturu gospodarstva”
Prema Vidakoviću, posljednjih se godina sustavno odustajalo od razvoja poljoprivrede i industrije. Istodobno se, kaže, cijeli narativ gradio na turizmu i povlačenju sredstava iz Europske unije. Nacionalni plan oporavka i otpornosti donio je Hrvatskoj oko pet milijardi eura bespovratnih sredstava, no, podsjeća ekonomist, „banke su u istom razdoblju iz zemlje iznijele gotovo isti iznos dividendi”.
Posljedica je „degenerična” ekonomija koja, upozorava, može još neko vrijeme rasti dok god stiže novac iz Bruxellesa i traje visok prihod od turizma. Javne se plaće administrativno povećavaju, dok u privatnom sektoru stagniraju zbog, kako tvrdi, nekontroliranog uvoza radne snage. „Inflacija se namjerno održava jer punjenje proračuna ovisi o njoj, a birači su to dosad triput honorirali na izborima”, rekao je.
Euro – promašeni projekt
Vidaković smatra da ulazak u europodručje nije donio najavljene koristi. „Obećali su niže kamatne stope, a dobili smo više”, podsjetio je, navodeći da se Hrvatska prije eura kratkoročno zaduživala po negativnom prinosu. S rastom inflacije iznad prosjeka europodručja fiksni tečaj eura, tvrdi, dodatno pogoršava cjenovnu konkurentnost hrvatskih proizvoda.
Državne obveznice – „povijesni događaj”
Najvećim domaćim financijskim potezom godine proglašava masovnu prodaju državnih obveznica građanima. Ona, po njegovu mišljenju, širi financijsku pismenost, omogućuje malim i srednjim poduzećima lakše financiranje, a štedišama nudi stabilan prinos bez volatilnosti dionica. „Razvije li se tržište obveznica, pritisak na nekretnine napokon bi mogao popustiti”, naglašava.
Briselska osovina pod pritiskom
Na globalnoj razini Vidaković izdvaja tri političko-ekonomska potresa: parlamentarne izbore u Francuskoj, izbor kancelara u Njemačkoj te sve izraženiju povezanost geoeconomije i geopolitike. Francuski izbori, gdje je u dvije godine promijenjeno pet premijera dok predsjednika podržava tek 15 % građana, za njega su „dan kada je strukturna inflacija u Europi postala politička nestabilnost”. U Njemačkoj je izbor Friedricha Merza u drugom krugu označio, kako kaže, „katastrofalan presedan” za zemlju koja se smatra sidrom Unije.
„Ekonomska nestabilnost prelijeva se u političku, baš kao u Jugoslaviji 1988.”, zaključuje Vidaković, prognozirajući da će upravo politički faktori sve više određivati gospodarske trendove u Europskoj uniji.
