Sve veći broj vlasnika svoje pse i mačke doživljava kao „krznenu djecu”, no veterinari upozoravaju da pretjerano poistovjećivanje s ljudima često završava na štetu samih životinja.
Profesor Eddie Clutton sa Sveučilišta u Edinburghu navodi kako se bilježi porast zahvata koji nemaju stvarnu medicinsku podlogu, nego proizlaze iz emotivne potrebe vlasnika da učine „najbolje” za ljubimca. „Humanizacija kućnih ljubimaca postaje ozbiljan problem za njihovu dobrobit. Iako vlasnici imaju dobre namjere, prečesto se vodi emocijama, a ne stvarnim potrebama životinje”, upozorio je Clutton.
Veterinarka dr. Tanya Stephens ističe da društvene mreže dodatno pogoršavaju situaciju jer se ondje šire neprovjereni savjeti. „Ljudi vjeruju da čine najbolje za svoje ljubimce, ali u stvarnosti mogu izazvati više štete nego koristi. Psi koji žive u dvorištima, u čoporu, često imaju kvalitetniji život od pasa koji su izolirani u stanovima i tretirani kao lutke”, kaže Stephens.
Autori nove knjige „Veterinarske kontroverze i etičke dileme” pozivaju na promjenu paradigme: skrb o životinji treba prilagoditi konkretnim okolnostima, a ne slijepo posezati za najskupljim ili najspektakularnijim zahvatima. „Produžili smo život ljubimaca zahvaljujući modernoj medicini, no to ne znači da su ti životi sretniji, pogotovo ako su ispunjeni kroničnim bolestima i stalnim tretmanima”, dodaje Stephens.
Stručnjaci upozoravaju da se iza nekih trendova krije i profitni motiv dijela veterinarske industrije. Preskupe operacije, estetski zahvati ili „luksuzni” tretmani nerijetko se nude i kad nisu nužni, a vlasnici, vođeni emocijama i pritiskom interneta, teško razlučuju što je doista potrebno.
Pretjerano maženje i izostanak jasnih granica, kažu veterinarski etolozi, mogu dovesti do tjeskobe, socijalne izolacije i problema u ponašanju. Psi kojima nedostaje interakcije s drugim psima ili boravak na otvorenom češće razvijaju nesigurnost i agresiju.
Znanstvene spoznaje podsjećaju da su ljudi i psi povezani najmanje 14 000 godina, još od kad su prvi vukovi prilazili ljudskim naseljima u potrazi za hranom. Ta prastara simbioza, naglašavaju stručnjaci, temeljila se na uzajamnoj koristi i poštovanju prirodnih potreba životinje – a ne na projekciji ljudskih emocija na četveronožnog suputnika.
Autori knjige stoga apeliraju na vlasnike da prije svake veće odluke potraže stručno mišljenje, ali i da se zapitaju: služi li određeni postupak stvarnim potrebama njihovog ljubimca ili samo vlastitoj potrebi da ga tretiraju kao ljudsko dijete.