Prirodni krajolik Ujedinjene Kraljevine rapidno nestaje pod betonom i ciglom. Najnovija paneuropska analiza satelitskih snimki pokazuje da je između 2018. i 2023. godine na otoku izgubljeno 604 četvorna kilometra prirode i obradivog tla – područje usporedivo s veličinom šume New Forest.
Najzaštićenija područja Engleske, Walesa i Sjeverne Irske – tzv. nacionalni krajolici (prijašnje „područja iznimne prirodne ljepote”) – izgubila su u istom razdoblju 12 četvornih kilometara, što odgovara 1 680 nogometnih igrališta. Promjena je potvrđena usporednim analizama satelitskih snimaka prije i poslije izgradnje, potpomognutima algoritmom strojnog učenja.
Gubitak zelenila dovodi Ujedinjenu Kraljevinu na peto mjesto u Europi po razmjeru degradacije prirodnih površina u odnosu na veličinu države. Kontinentalno gledano, u pet godina nestalo je prirode kolika je čitava Cipar.
Probijanje zabrana Unatoč formalnoj zaštiti, veliki projekti probijaju se u nacionalne krajolike. Među više od 250 provjerenih zahvata većih od 10 000 četvornih metara nalaze se stambene ekspanzije Poundburyja u Dorsetu, Lancaster Park pokraj Hungerforda u Berkshireu te nova četvrt na sjeveroistoku Fownhopea u Herefordu. Najupadljiviji je ipak brzi željeznički projekt HS2, koji sjeca Chilterns te je jasno vidljiv na satelitskim snimkama.
Uz megaprojekte, na zaštićena područja puze i manje intervencije: širenje farmi, gospodarskih zgrada, prometnica. Istraživači ističu da posebne zaštite često nadjačaju lokalni i nacionalni razvojni planovi.
Neiskorišteni brownfield Istodobno, nedavna studija pokazuje da u Engleskoj postoji dovoljno zapuštenih industrijskih i građevinskih zona (brownfield) da bi se ondje moglo izgraditi gotovo svih 1,5 milijuna novih domova koje vlada planira do kraja mandata.
Roger Mortlock, čelnik udruge za očuvanje sela CPRE, upozorava da se odnosi prema zemlji moraju promijeniti: „Za tako mali otok još se uvijek mučimo s idejom da je zemlja ograničena. Sramotno je biti pri samom vrhu ove ljestvice kada je naš krajolik toliko cijenjen – odmah iza Nacionalne zdravstvene službe.” Dodaje kako se umjesto „prostranih, automobilom ovisnih, uniformnih i nedostupnih” predgrađa treba usredotočiti na kompaktne, održive gradove koji „slave prirodu na svome pragu”.
Mortlock ističe i da novi vladin prijedlog zakona o prostornom planiranju prijeti s oko 5 000 najzaštićenijih područja: investitori bi uplatom u središnji fond mogli zaobići pojedinačne ekološke norme, što kritičari smatraju korakom unatrag u zaštiti prirode.
Sukob interesa između gospodarskog rasta i očuvanja prirodnog kapitala tako postaje sve oštriji, a britanski primjer pokazuje koliko brzo i trajno taj kapital može nestati.