Kad je ministrica domovinske sigurnosti Kristi Noem u utorak sletjela u Portland kako bi obišla Ured za imigracije i carinu (ICE), u koloni vozila nisu bili samo njezini savjetnici. Pratili su je i desničarski influenceri Benny Johnson, Nick Sortor i David Medina, koji su svaku minutu obilaska pretvorili u sadržaj za svoje profile na X-u, TikToku i YouTubeu.
Taj je trojac dio šire strategije kojom Bijela kuća Donalda Trumpa putem društvenih mreža stvara vizualni „dokaz” da su gradovi pod demokratskim vodstvom – poput Portlanda ili Chicaga – uronjeni u nasilje. Snimke nastaju gotovo u realnom vremenu, a potom se vrtoglavo brzo šire konzervativnim portalima i televizijama u „prime timeu”.
Desno orijentirani kreatori često postaju i sami protagonisti priče. Nick Sortor je prošlog tjedna uhićen ispred objekta ICE-a zbog remećenja javnog reda; optužbe su kasnije odbačene, a njegov odvjetnik zaprijetio je tužbom policiji tvrdeći da je riječ o „utišavanju konzervativnih medija”. Nekoliko dana poslije, bivša suradnica Turning Point USA Katie Daviscourt objavila je fotografiju modrice ispod oka, tvrdeći da ju je udario protuprosvjednik antife. Obje su priče eksplodirale na društvenim mrežama i promptno priskrbile autorima poziv u Bijelu kuću.
Na okruglom stolu o navodnom nasilju antife predsjednik Donald Trump ustvrdio je: „Oni su napali novinare koji izvještavaju o njihovim zločinima… najmanje tri hrabra novinara osobno su bile žrtve napada antife.” Treća osoba na koju je aludirao bio je Andy Ngo, još jedan utjecajni desničarski videoreporter često viđen na prosvjedima, koji godinama prikazuje antifu kao domaću terorističku prijetnju.
Istraživač digitalne propagande Samuel Woolley objašnjava da se time briše granica između državne komunikacije i utjecajničkog sadržaja: „Političari koriste influencere kako bi legitimirali poruke ili poteze vlasti. Tako stvaraju privid široke potpore određenim idejama.”
Primjer povratne sprege vidi se na Johnsonovu profilu. Ondje su osvanuli kadrovi Noem kako se moli prije sastanka, kao i video u kojem ispitiva navodnog migranta na stražnjem sjedalu vladina vozila. Te su snimke preuzele druge konzervativne stranice, a Johnson je ubrzo gostovao na Newsmaxu: „Kristi Noem morala je hodati uz ljude u pancirkama jer je ljevica ovdje toliko nasilna. Svaki put kad smo ulazili ili izlazili morali su rastjerivati prosvjednike. Pljuvali su po vozilima, vikali na nas.”
Tradicionalnim medijima, međutim, vrata ostaju zatvorena. Lokalne novine iz Portlanda više su puta tražile obilazak istog objekta, ali su odbijene, dok su konzervativni autori i televizijske ekipe bez problema dobili pristup, pa čak snimali i s krova zgrade.
Woolley upozorava da se takvi kreatori mogu pretvoriti u „kanal za guranje konstruiranih priča i propagandnih poruka” – alat koji istodobno raspiruje javnu zabrinutost i proizvodi alibi za nove sigurnosne mjere. Praktika slijedi dobro uhodani obrazac: najprije se na terenu snimi materijal, potom ga politika iskoristi kao izliku za oštrije poteze, a ti potezi opet rađaju svježi sadržaj. „Čizme na terenu, zatim sadržaj. Isperi i ponovi”, sažeo je jedan promatrač krug koji se sve brže okreće na mrežama.
