Glavni vjetar u leđa rastu iduće će godine dolaziti iz investicija potaknutih europskim fondovima, čija se apsorpcija procjenjuje na oko šest posto BDP-a. Međutim, analiza upozorava da ostatak ekonomije pokazuje prve znakove zamora nakon nekoliko izvanrednih godina.
• Neto inozemna potražnja i dalje će biti uteg, premda bi se njezin negativan doprinos trebao smanjivati zahvaljujući očekivanom oporavku najvećih gospodarstava europodručja.
• Na svjetskim tržištima perspektive ostaju mlake. Čak i ako Njemačka ostvari jače stope rasta zbog fiskalnog poticaja, ukupna potražnja za hrvatskim izvozom neće se znatno poboljšati.
• Turistički sektor suočava se s gubitkom cjenovne konkurentnosti: Hrvatska je 2025. dosegnula prosjek cijena Europske unije, što bi moglo zakočiti daljnji rast broja noćenja.
• Slabiji tempo rasta znači i manji kapacitet države za prikupljanje prihoda. Upozorava se da „nije teško zamisliti scenarij u kojemu javni dug prelazi prag od 60 posto BDP-a za godinu-dvije”, što bi bila jasna poruka da povoljni ciklus nije iskorišten za dublje reforme javnog sektora.
Ukratko, iako velika sredstva iz EU-a podupiru investicijski zamah, usporavanje potrošnje i izvoza te potencijalni skok javnog duga signaliziraju da će 2026. i 2027. tražiti opreznije vođenje ekonomske politike i odlučnije reforme.