Duž čitavog hrvatskog Jadrana proteklih se dana nadvila gusta magla kakvu ni meteorolozi ni pomorci ne pamte godinama. Iako su maglene zavjese najčešće uz zapadnu obalu Istre, ovoga je puta obuhvaćena cijela obala, otoci pa čak i otvoreno more.
Magla sama po sebi nije neuobičajena ni dramatična pojava, ali njezin višednevni kontinuitet poremetio je svakodnevni život na moru i uz more. Asfalt je mokar premda kiše nema, a sunce se tek mjestimice probije na nekoliko sati. Brojni trajekti i katamarani plove uz velika ograničenja; jedna trajektna linija na sjevernom Jadranu morala je čak više sati ostati na vezu jer se, kako kažu putnici, „prst pred nosom nije vidio”.
Dobra oprema, ali i granice tehnologije Današnji brodovi obavezno nose suvremene radare, GPS-uređaje i elektroničke karte, no ni najnaprednija navigacija ne pomaže kada je vidljivost svedena na nulu. U takvim situacijama, poručuju zapovjednici, najbolja je odluka – ostati u luci. Ribari zato odgađaju izlaske, a ljubitelji sportskog ribolova strpljivo čekaju razvedravanje.
Kako je bilo nekada Iskusniji otočani još pamte doba parobroda kad su se u sličnim uvjetima oglašavala crkvena zvona kako bi brodovima poslužila kao putokaz. Ako s mora nakon nekoliko zvonjavâ nije odzvanjala brodska sirena, bilo je jasno: »vapor« toga dana neće uploviti. Kad bi pak kroz bijelu koprenu napokon zaječala sirena, rivom bi se razlila napetost očekivanja – najprije se ukazivala mutna silueta, zatim gusti crni dim parnjače poput „Kotora”, „Sinja” ili „Bakra”, a potom i sam pramac oštar poput britve, građen da se suprotstavi najžešćoj senjskoj buri.
Suvremeni problemi ostaju isti: sigurnost je na prvom mjestu Unatoč tehnologiji i mobilnim telefonima, more i dalje postavlja granice. Primjer strastvenog ribolovca s otoka, koji je godinama odbijao kupiti mobitel uvjeren da mu „ne treba”, podsjeća da nenadana magla i danas može iznenaditi svakoga tko pođe na pučinu.
Meteorolozi zasad ne najavljuju značajniju promjenu vremena. Dok se magla ponovno ne digne, brodari i ribari ostat će oslonjeni na radare, sirene – i poneku staru dozu opreza koja je, čini se, vječna koliko i samo more.