Dok se Hrvatska i regija pripremaju za obilježavanje 30. godišnjice vojno-redarstvene operacije Oluja, na društvenim mrežama ponovno kruži dramatično pismo banjolučkog biskupa dr. Franje Komarice od 10. kolovoza 1995. godine. Stranica „Hrvatska povijest” podsjetila je javnost na njegov apel međunarodnim institucijama i tadašnjim vlastima zbog, kako je naveo, „biološkog opstanka nesrpskog pučanstva” u široj banjolučkoj regiji.
Biskup je pismo uputio UNHCR-u, Međunarodnom odboru Crvenog križa te Krešimiru Zubaku, predsjedniku Predsjedničkog vijeća HR HB. U osam točaka opisao je položaj katolika i ostalih Hrvata u Banjoj Luci te zatražio hitnu zaštitu.
U pismu ističe da je unatoč mirnom držanju „oko 3/4 našeg stanovništva, oko 60 000 ljudi” već bilo prisiljeno napustiti zavičaj, dok je „u posljednjih tjedan dana nasilno istjerano… više tisuća osoba… Među njima je 80 posto starije dobi!”. Komarica je upozorio kako lokalne vlasti moraju jasno reći „što kane s nama” – mogu li ih zaštititi ili ih žele protjerati. Završio je vapajem: „Molim vas pomozite!”
Podsjetnik na Komaričino pismo stiže u vrijeme pojačanih rasprava o karakteru Oluje. Srpske političke strukture iznova je opisuju kao „etničko čišćenje”, no takvu ocjenu nedavno je relativizirao i Savo Štrbac, dugogodišnji voditelj Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, koji je javno izjavio da su Krajinski Srbi teritorij napustili samoinicijativno, a ne zbog izravnog hrvatskog protjerivanja.
Objava pisma zato se čita kao podsjetnik da su u ljeto 1995. i nesrbi u Republici Srpskoj tražili zaštitu pred pritiscima vlastitih, tada već ratom iscrpljenih zajednica. Istodobno, otvara prostor za nijansiraniju raspravu o stradanjima i prisilnim migracijama svih naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj tijekom posljednje ratne godine.