Međunarodni istraživački tim predvođen Sveučilištem u Edinburghu otkrio je da adolescenti kojima se zbog drugih zdravstvenih razloga propisuje doksiciklin imaju znatno manju vjerojatnost razvoja shizofrenije.
Prema analizi podataka iz opsežnog finskog registra zdravstvene zaštite, u koju je bilo uključeno više od 56 000 mladih koji su potražili psihološku ili psihijatrijsku pomoć, rizik od shizofrenije bio je 30 do 35 % niži među onima liječenima doksiciklinom nego među vršnjacima koji su primali druge vrste antibiotika.
Doksiciklin, široko korišten u terapiji akni i različitih infekcija, poznat je po protuupalnom djelovanju. Znanstvenici pretpostavljaju da se zaštitni učinak može povezati s utjecajem lijeka na sinaptičko orezivanje – proces u kojem mozak uklanja suvišne sinapse kako bi poboljšao učinkovitost neuronskih mreža. Pretjerano orezivanje, podsjećaju autori, ranije je povezano sa nastankom shizofrenije, poremećaja koji se često javlja u kasnoj adolescenciji i uključuje halucinacije te sumanuta uvjerenja.
„Čak polovica ljudi kod kojih se razvije shizofrenija ranije je razgovarala sa stručnjacima službi za mentalno zdravlje djece i adolescenata zbog nekih drugih problema s mentalnim zdravljem”, naglasio je voditelj studije profesor Ian Kelleher. Dodao je da trenutno „ne raspolažemo nikakvim konkretnim intervencijama za koje se pouzdano zna da smanjuju rizik od razvoja shizofrenije”, te da ovo otkriće pruža snažan poticaj za nastavak istraživanja.
Istraživanje je opservacijske naravi, pa autori upozoravaju da zasad ne mogu potvrditi uzročno-posljedičnu vezu. Sljedeći je korak provođenje randomiziranih kontroliranih ispitivanja koja bi trebala potvrditi može li se ovaj široko dostupan lijek doista koristiti kao preventivna mjera protiv teške mentalne bolesti.
Studiju su, uz tim sa Sveučilišta u Edinburghu, potpisali znanstvenici sa Sveučilišta u Ouluu, University Collegea u Dublinu i grupe St John of God Hospitaller Services Group, a financirao ju je Odbor za zdravstvena istraživanja. Rezultati su objavljeni u časopisu American Journal of Psychiatry.