Marko M. Milošević, zastupnik Socijalističke partije Srbije i unuk nekadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića, u emisiji „Relativizacija” Ljilje Smajlović prvi je put opširnije govorio o odrastanju uz teret prezimena koje i danas izaziva snažne reakcije u regiji.
Milošević je objasnio da mu brojna javnost pripisuje „teško djetinjstvo” zbog čestih odlazaka djedu u pritvor Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu te boravaka kod oca u Moskvi. No on to razdoblje opisuje kao „sasvim normalno i sretno”, ističući kako je upravo majka imala presudnu ulogu u njegova razvoja i obrazovanja.
Govorio je i o uspomenama na djeda i baku Mirjanu Marković, podsjećajući kako su susreti u zatvoru oblikovali njegov pogled na školu i obitelj, ali nije želio podrobnije komentirati odnos s bakom. U jednom trenutku, na pitanje o Miri Marković, kratko je zašutio i promijenio temu.
Pozadina haaških procesa
Slobodan Milošević umro je u pritvoru 11. ožujka 2006., prije završetka suđenja za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Optužnice su bile podignute 1999. i 2001., a suđenje je započelo 2002. godine.
Presude ICTY-ja koje su uslijedile kasnije, a potvrđene 2021., utvrdile su da je Milošević bio dio udruženog zločinačkog pothvata za agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, zajedno s drugim tadašnjim političkim i vojnim liderima bosanskih i hrvatskih Srba.
Marko M. Milošević svoja iskustva posjeta pritvoru opisuje kao „neobična, ali formativna”: kroz njih je, kaže, „naučio razlikovati istinsku obiteljsku bliskost od političke buke koja je uvijek pratila prezime Milošević”. Iako je tijekom emisije pokazivao spremnost govoriti o osobnim uspomenama, o političkoj ostavštini svoga djeda nije želio detaljno raspravljati, tek kratko napominjući da „svatko nosi vlastiti križ prošlosti”.