Svijet je, prema novom izvješću Sveučilišta Ujedinjenih naroda o vodi, ušao u razdoblje „globalnog bankrota vode” – stanja u kojem su ključni vodni sustavi iscrpljeni brže nego što se mogu nadoknaditi.
Glavni nalazi • 75 % svjetskog stanovništva živi u državama koje su vodno nesigurne ili kritično vodno nesigurne. • 2 milijarde ljudi boravi na područjima koja tonu jer se podzemne zalihe prekomjerno crpe. • Broj sukoba povezanih s vodom skočio je s 20 u 2010. na više od 400 u 2024. • Poljoprivreda troši oko 70 % ukupno zahvaćene slatke vode, dok se više od polovice globalne hrane uzgaja u područjima gdje se zalihe već smanjuju ili su nestabilne. • Pola velikih svjetskih jezera smanjilo se od ranih 1990-ih, a rijeke poput Colorada i Murray-Darlinga sve češće ne dosežu more.
Posljedice i primjeri Prekomjerno crpljenje podzemnih voda spušta tlo: iranski Rafsanjan tone 30 cm godišnje, kalifornijski Tulare 28 cm, a Ciudad de México 21 cm. Konya u Turskoj prožeta je s oko 700 urušnih ponikava. Megagradovi Teheran, Cape Town, São Paulo i Chennai već su doživjeli „day-zero” krize kada su im slavine gotovo presušile.
„Ovo izvješće iznosi neugodnu istinu: mnogi ključni vodni sustavi već su bankrotirali”, rekao je prof. Kaveh Madani, voditelj studije. „Hitnost je golema jer nitko ne zna kada bi se cijeli sustav mogao urušiti.”
Izvješće upozorava da klimatske promjene pojačavaju krize topljenjem ledenjaka i izmjenama ekstremnih suša i poplava, dok su mokri ekosustavi veličine Europske unije nestali u samo pet desetljeća. U gusto naseljenim slivovima Inda, Žute rijeke te Tigrisa i Eufrata protoci periodično presuše prije nego stignu do oceana.
Madani naglašava da bankrot nije ograničen na „žarišne točke”: globalna trgovina hranom i migracije povezuju sve države. „Vodni bankrot u Indiji ili Pakistanu, primjerice, odražava se na izvoz riže diljem svijeta.” Ipak, vidi priliku za suradnju: „Voda je strateška, neiskorištena šansa da se stvori jedinstvo unutar i među nacijama.”
Potpredsjednik UN-a Tshilidzi Marwala upozorava: „Vodni bankrot postaje pokretač nestabilnosti, raseljavanja i sukoba. Pravedno upravljanje vodom sada je ključno za mir i društvenu koheziju.”
Preporuke Autori traže radikalan reset: prilagodbu prava zahvaćanja sadašnjoj smanjenoj ponudi, učinkovitiju poljoprivredu i industriju, modernizaciju gradske infrastrukture te snažnu potporu zajednicama koje će morati promijeniti način života. „Ne možemo obnoviti nestale ledenjake ni napuhati spljoštene akvifere”, poručuje Madani, „ali možemo spriječiti daljnje gubitke i naučiti živjeti unutar novih hidroloških granica.”