Pavlo Makov (66), jedan od najuglednijih ukrajinskih umjetnika, svjesno ostaje u rodnom Harkivu – gradu na samo 30 kilometara od ruske granice koji svake noći trpi raketne napade, a danju pulsira životom u parkovima, kafićima i podrumskim kulturnim prostorima.
Iako, za razliku od mlađih muškaraca, smije napustiti zemlju, Makov je odlučio da će se bolje nositi s ratom „u svom mjestu” nego u sigurnom inozemstvu. Po povratku iz kratkog izbjeglištva u Italiji preuredio je novi atelje u prizemlju – manje izložen udarima nego prijašnji na četvrtom katu. Prozori su mali, stakla se ionako svakodnevno razbijaju po gradu.
Na štafelaju stoji neočekivano šarena slika: smaragdno-narančasti crtež izranjavane trave što raste iz pukotine asfalta. „Točno tako se i ja osjećam – pomalo razoren, ali živ”, kaže umjetnik. Biljka je podbjel, narodni lijek za ogrebotine čije ukrajinsko ime znači „uz cestu” – metafora života iz kofera i stalne pripravnosti na bijeg. Ruksak s dokumentima Makovu uvijek stoji kraj vrata.
Bijeg u Italiju 2022. ipak je omogućio da, unatoč ratu, predstavlja Ukrajinu na Venecijanskom bijenalu. Do tamo je stigao tek kada mu je kustosica javila da već vozi dio rada prema Beču i da „Ukraina mora imati svoj glas”. „Dobio sam dva poziva iz talijanskog ministarstva kulture s pitanjem treba li nam pomoć – i nijedan iz ukrajinskog”, prisjeća se.
Makov upozorava da se država godinama premalo brine o kulturnom predstavljanju. U zemlji ne postoji ni muzej suvremene umjetnosti. „Tri su generacije umjetnika žive, njihovo djelo nije uništeno, a mi to ne znamo pokazati”, kaže, opisujući takav odnos kao „provincijalizam” i „nepoštovanje prema samima sebi”.
Rat, smatra, nepovratno mijenja društvo: odgođeni životi u rovovima, izbjegli u inozemstvu i oni daleko od bojišnice sve se teže razumiju, ali ih ipak ujedinjuje zajednička želja – kraj rata, najbolje pobjeda, a barem trajni mir. Kako do toga doći, ne vidi jasno: „Rusija ima puno sala ispod kože … nikad neće stati ako je ne zaustave.”
Usprkos tami, Makov vjeruje u snagu kulture: „Umjetnošću nećeš spasiti svijet, ali pomoći će ti da preživiš.”