Ukrainac Arthur Bondar, rođen u vojničkoj obitelji u Krivom Rogu, godinama je skupljao fotografske negative iz Drugog svjetskog rata. Kada je politička klima u Rusiji postala neprijateljska, odlučio je napustiti zemlju te sa sobom ponijeti cijelu arhivu sa – kako kaže – „tisućama snimaka nepoznatih autora”.
Bondar drži da su upravo negativi „fotografske istine” koje razotkrivaju manje poznatu, tragičnu stranu rata. Njegova zbirka, sastavljena od radova često zaboravljenih fotografa, pruža kontrast udomaćenom i „ugodnom” narativu koji Drugi svjetski rat slavi isključivo kao veliku pobjedu.
„Želio sam pokazati da se iza svake parade kriju ljudske sudbine i svakodnevni užasi”, objašnjava autor, ističući kako se na mnogim snimkama vidi običan vojnički život, razrušeni gradovi i civilna patnja – prizori koji rijetko završavaju u službenim povijesnim albumima.
Arhiv sada služi kao izvor za izložbe i publikacije kojima se nastoji potaknuti kritičko promišljanje o ratu. Bondar smatra da fotografije mogu otvoriti prostor za empatiju i razumijevanje, „jer kad vidiš nečije lice na negativu, teško ga je pretvoriti u statistiku”.
Planira digitalizirati cijeli fond kako bi ga učinio dostupnim istraživačima i javnosti, ali i kako bi osigurao da se, unatoč turbulentnim vremenima, „istina uhvaćena na celuloidu” ne izgubi.