Rano u ponedjeljak Vladimir Ševčuk, supruga i dvoje djece stigli su u moskovsku zračnu luku Šeremetjevo spremni za let prema Antalyji. Umjesto odmora dočekala ih je obavijest: svi su letovi obustavljeni. Obitelj je noć provela na betonskom podu terminala, a let je prebačen tek za nekoliko dana.
„Spremali smo ovaj put godinu dana”, požalio se Ševčuk, dodajući da mu hotel i najam automobila u Turskoj neće biti refundirani.
Sličnu sudbinu u posljednjim je tjednima doživjelo na desetke tisuća putnika. Ukrajinski bespilotni sustavi, iako rijetko probiju gusto postavljenu protuzračnu obranu oko Moskve, dovoljno često natjeraju kontrolu leta da potpuno zatvori zračni prostor. Pogođeni su Šeremetjevo i druga glavna moskovska čvorišta, pa se redovite obustave letova pretvaraju u svakodnevicu.
Statistika ruskog saveznog zrakoplovnog nadzora pokazuje razmjere poremećaja: 6. i 7. srpnja otkazano je 485 letova, oko 1 900 ih je kasnilo, a aviokompanije su izdale više od 43 000 povrata karata. Privremeni smještaj dobilo je 94 000 putnika, a podijeljeno je preko 350 000 bonova za hranu i piće.
Jedan od viših menadžera u moskovskoj zračnoj luci, koji je želio ostati anoniman, opisao je situaciju kratko: „Nije to samo glavobolja. Dronovi nam potpuno paraliziraju rad.”
Kijev službeno šuti, no ukrajinski dužnosnici mjesecima ponavljaju da život u Rusiji „ne smije ostati udoban” dok traj e agresija na Ukrajinu. Taktika je očito pogodila osjetljivu točku: ruska javnost sve više raspravlja o izgubljenim odmorima i preskupim odgodama, a Kremlj je početkom srpnja smijenio ministra prometa – bez obrazloženja.
Pritisak raste i zbog sigurnosnih rizika. U prosincu je, u pokušaju presretanja ukrajinskog drona, ruska protuzračna obrana greškom oborila azerbajdžanski putnički zrakoplov; poginulo je 38 ljudi, a Moskva je zaglibila u diplomatskoj krizi s Azerbajdžanom.
Na Šeremetjevu se zaposlenici sada viđaju kako putnicima dijele madrace; Turkish Airlines i Emirates prilagođavaju rasporede zbog mogućih zatvaranja zračnog prostora.
No, za Ševčuka iskustvo nije poljuljalo stavove. „Što prije završimo s Ukrajinom, to bolje”, rekao je, odbijajući povezati vlastitu nevolju s onim što ukrajinski civili trpe svakodnevno. „To nije moj problem. Zašto bi naši životi trebali patiti zbog toga?”