Dok se gubici na bojištu gomilaju, ukrajinska vojska sve se više oslanja na civile – i na žene – kako bi popunila redove jedinica za napade bespilotnim letjelicama.
Najtraženiji su FPV (first-person-view) dronovi, jeftini i razorni strojevi kojima se upravlja s položaja udaljenih tek nekoliko kilometara od ruskih linija. Instruktori procjenjuju da je već nekoliko desetaka žena aktivno ili u završnoj fazi obuke, a nove se prijavljuju svakoga mjeseca. Put od regrutacije do prve borbene misije traje svega 15 dana – toliko je hitno postalo pronaći pilote.
„Nije se radilo o tome jesam li spremna, nego o tome da je bilo sve manje ljudi”, kaže Dasha (37), zapovjednica mješovite postrojbe na istoku zemlje. Nakon što je mjesecima volontirala, u rat je ušla kad su muškarci iz njezina kraja poginuli ili bili mobilizirani. Dvije su joj kćeri sada u Europi, a motiv joj je, tvrdi, jednostavan: „Ne želim da moja djeca postanu nova generacija ratne djece.”
Iza herojske slike krije se iscrpljenost. Posade su neprestano na udaru topništva, dronova i navođenih bombi, a svaka pogreška može biti fatalna. „Ovdje nitko ništa ne dokazuje. Svi su rastegnuti do krajnjih granica i svi se prilagođavaju”, dodaje Dasha.
Za Elisabeth (30), pilotkinju FPV-a, rat je prvo bio zvuk – detonacije koje su joj 2022. potresale rodni grad. Nakon mjeseci provedenih u podrumu prijavila se na obuku. „Ljude je prestalo biti briga tko je žena, a tko nije. Brinulo ih je tko zna letjeti”, objašnjava. Najteže joj pada psihološki teret: dugi sati, stalna opasnost da ih otkriju ruski dronovi i spoznaja da svaka misija može završiti smrću – njihove ili neprijateljeve. „Ne postane lakše; samo se naučiš nositi s tim”, kaže.
Najmlađa, Ilona (24), trenutačno polazi civilnu školu za pilote dronova u blizini Kijeva, čija se lokacija mijenja nakon više napada. U tu je učionicu dovela jednostavna računica: „Toliki su muškarci mojih godina već otišli. Netko mora zauzeti njihovo mjesto.” Stotine civila svakog mjeseca staju u redove za ovakvu obuku i prihvaćaju rizik – operateri dronova su, naglašava, „meta od prvoga dana”.
Ne objavljuju se ni broj poginulih ni točne brojke žena u bespilotnim jedinicama, ali priče Dashe, Elisabeth i Ilone svjedoče o novoj fazi rata u kojoj se granice između vojnika i civila, muškaraca i žena, brišu brže nego ikad. Ono što ostaje jest sirova potreba: pronaći nekoga tko zna – ili je voljan naučiti – upravljati dronom prije nego što baterije na fronti potpuno presuše.