U prvoj turističkoj sezoni bez državne mjere „stalni sezonac” mnogi radnici suočavaju se s neizvjesnom jeseni i zimom. Mjera uvedena 2013. omogućavala je model „9 plus 3” – devet mjeseci rada kod istog poslodavca, a preostala tri mjeseca potporu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) uz produženo mirovinsko osiguranje. Ukidanjem 1. siječnja 2025., sezonski su radnici prepušteni isključivo tržištu.
„Ne odgovara mi ovo nikako jer sam godinama koristila tu mjeru… Ovo ljeto radim na ugovor na određeno vrijeme i kad nastupi zadnji radni dan, odlazim doma”, kaže radnica koja nakon 1. listopada ostaje bez primanja. Dodaje kako joj je u HZZ-u rečeno da "mjera nije polučila rezultate" te da bi poslodavci trebali zapošljavati na neodređeno, ali smatra da je „to glupost” jer bi ih to višestruko poskupjelo.
Radnica prognozira „još veći egzodus” domaćih sezonaca: „Poslodavci će uvesti strane radnike koji će raditi šest ili sedam mjeseci, a zimi će ostati tek stalno zaposleni i oni na ugovor od godinu dana.”
Statistika HZZ-a potvrđuje pad potražnje za sezoncima: gotovo 30 000 radnih mjesta 2022., oko 23 400 2023., te manje od 22 000 u 2024. godini.
Sugovornica zaključuje da će se nezadovoljni radnici „još više okrenuti inozemstvu”, dok će domaći hotelijeri i ugostitelji svako proljeće morati tražiti novu radnu snagu.