Međunarodna zajednica, taj često korišten, ali teško definirljiv pojam, ponovno se našla pod lupom nakon niza kriza koje su rasvijetlile ograničenja Ujedinjenih naroda i multilateralnog sustava.
Sociolog Hajrudin Hromadžić podsjeća da je još od završetka Drugog svjetskog rata dovoljno materijala za zaključak kako se iza etikete „međunarodna zajednica” često kriju imperijalni interesi najmoćnijih država, predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama. Prema toj perspektivi, zaštita ljudskih prava i promicanje demokracije služe kao dimna zavjesa za geopolitičko i ekonomsko širenje utjecaja.
Ta je kritika, prisutna i tijekom ratova 1990-ih na prostoru bivše Jugoslavije, ponovno oživjela u svjetlu aktualnih sukoba: ruske invazije na Ukrajinu koja traje više od tri godine te nove eskalacije nasilja na Bliskom istoku. Sukobljene strane optužuju UN za neodlučnost, dok građani i analitičari sve otvorenije dovode u pitanje svrhu organizacije koja je stvorena da čuva mir.
Dodatno je na vjerodostojnost svjetske organizacije udario Donald Trump. Na nedavnom zasjedanju Opće skupštine UN-a bivši američki predsjednik sat vremena je prozivao zapadne demokracije, odbacio multilateralizam, ismijao klimatske sporazume i dovodio u pitanje pomoć globalnom jugu.
Njemački kancelar Friedrich Merz odlučio je ostati u Berlinu i nije odgovorio na Trumpove poruke. Zbog toga ga je u Bundestagu javno prozvala šefica kluba Zelenih Britta Hasselmann, ističući kako je „međunarodna zajednica morala sat vremena slušati uvrede Donalda Trumpa”, dok je Njemačka – umjesto da reagira – ostala nijema.
Niz paralelnih kriza, od Ukrajine do Gaze, te politička pasivnost velikih europskih igrača dodatno učvršćuju dojam da je multilateralni poredak u ozbiljnom padu. Svjetlo reflektora sada je usmjereno na UN: hoće li se reformirati i dokazati potrebnim ili će, kako mnogi strahuju, postati tek simbol prošlih ambicija koje je pregazila realnost moći?
