Autohtona istarska koza nalazi se na rubu izumiranja – u cijeloj Istri danas živi tek nekoliko stotina grla. Sedam preostalih uzgajivača pokušava preokrenuti trend, među njima i David Trento iz Galižane, čiju je malu farmu posjetila ekipa HRT-a.
Trento je kozarstvo započeo 2005. s tek dvije životinje; danas se svakodnevno brine o tridesetak „ljepotica koje se kupaju u pepelu”. „To mi je hobi, zadovoljstvo je veće od profita”, kaže Trento, svjestan da ozbiljnu zaradu od autohtone pasmine ne može očekivati.
Glavne prepreke su: • nedostatak ispaše – koze uglavnom borave u staji pa se hrane sijenom; • potreba za stalnim nadzorom zbog divljači; • osjetljivo zubalo – zubi im izrastu samo jednom pa se mora paziti na kvalitetu hrane i dostupnost soli.
Sve Trentove koze umatičene su i imaju spremljen DNK zapis u banci gena, što omogućuje kontrolirano parenje i razmjenu rasplodnih jarčeva među uzgajivačima. Kako bi se brojnost povećala, gotovo da se ne proizvodi ni mlijeko ni meso – energija se usmjerava na razmnožavanje.
Uzgajivači vjeruju da bi se, uz kontinuiranu skrb i potporu, unutar nekoliko godina mogla zaustaviti daljnja erozija populacije, a istarska koza sačuvati kao dio identiteta poluotoka.