U posljednjih 30 godina broj nasukavanja morskih sisavaca na škotskim obalama naglo je skočio, pokazuje novo istraživanje Sveučilišta u Glasgowu i programa Scottish Marine Animal Stranding Scheme (Smass).
• Od 1992. do 2022. nađeno je 5 147 uginulih kitova i dupina. • Stopa nasukavanja kod pojedinih vrsta porasla je i do 800 %, a trend i dalje eksponencijalno raste.
„Skupine kljunastih kitova trebale bi pobuditi sumnju”, upozorio je voditelj Smassa dr. Andrew Brownlow nakon niza ljetnih nasukavanja dubokozaronskih vrsta na obalama cijele sjeverne Europe. U samo dva tjedna pronađeno je 36 kljunastih i pilot-kitova – od zapadne Irske do juga Švedske – koji su zalutali u plitke vode gdje ne mogu loviti svoju uobičajenu hranu, dubokomorske lignje.
Stručnjaci sumnjaju da je dio odgovornosti na podvodnoj buci. Rachel Lennon, glavna autorica studije objavljene u časopisu Scientific Reports, podsjeća da su „u Škotskoj brojni izvori antropogenog šuma, uključujući seizmičke zračne topove i bušenja pri industrijskoj gradnji”. Brownlow dodaje da je 2018. „globalno neviđenih” 118 nasukanih kljunastih kitova uz Irsku i zapadnu Škotsku povezano s jednim jedinim izvorom zvuka izvan kontinentalne police.
Smass je ovog ljeta opet intervenirao na Orkneyju: četiri sjeverna kljunasta kita i jato od 23 pilot-kita nasukali su se gotovo točno godinu dana nakon rekordnih 77 jedinki iste vrste na istoj plaži. Ukupan broj masovno nasukanih životinja uz Škotsku već je dosegnuo 150 u 2023.
Sve je više i velikih usatih kitova – perajastih, običnih i grbavih – što znanstvenici povezuju s toplijim vodama, ali i oporavkom populacija nakon prestanka komercijalnog lova. Kako se hrane pri površini, češće zapinju u ribarsku opremu, pa umiru od gladi ili infekcija. Raste i broj nasukanih običnih dupina i prugastih pliskavica, osjetljivih na sudare s rekreacijskim plovilima.
Za Brownlowa su nasukavanja „sentineli” – vidljivi alarm kako ljudske aktivnosti mijenjaju more. „Oceani se očito mijenjaju i Škotska je na rubu te promjene. Sada imamo i ženke ulješura koje se tele uz naše obale, a kljunasti su se kitovi nekoć pojavljivali tek u malom broju i to ujesen. Temperatura, salinitet, raspored plijena, oceanski toplinski valovi – sve se pomiče, a mi moramo bolje pratiti gdje su te životinje i kada. Ovo je nova normalnost i moramo gaziti što tiše.”