ZAGREB – Dok međunarodna zajednica pojačava pritisak na Izrael zbog razornih posljedica ofenzive na Gazu, sve snažniji val nezadovoljstva preplavljuje i samu zemlju. Prosvjedi u Tel Avivu i drugim gradovima postali su svakodnevica, a zahtjeve za prekidom rata sada potpisuje respektabilna lista uglednika – od obitelji talaca, preko generala i bivših premijera, do vodećih intelektualaca.
Najuporniji glasovi dolaze upravo od rodbine otetih Izraelaca. Ističu da nijedan talac nije oslobođen vojnim akcijama nego isključivo pregovorima. Efrat Machikawa, čiji je ujak oslobođen krajem siječnja, tvrdi: „Cijela nacija je prevarena. Govore nam da će vojni pritisak vratiti taoce, a zapravo ih samo ubija.“ Procjenjuje se da se u Gazi još uvijek nalazi oko 50 izraelskih talaca, a mediji sumnjaju da je polovica možda već poginula.
Akademska i kulturna scena također podižu glas. Više od 1 300 sveučilišnih profesora potpisalo je pismo u kojem upozoravaju na „moralni kolaps“ i „užasavajući popis ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti – naša vlastita krivnja… Zaustavite ovaj politički rat koji ne služi nacionalnoj sigurnosti Izraela.“ Još 350 pisaca, među kojima David Grossman i Zeruya Shalev, u travnju je zatražilo prekid „razornog rata u Gazi“ poručivši da će „djela u Gazi i na okupiranim teritorijima biti za naš račun“.
Kritike stižu i iz samog vrha nekadašnje politike i sigurnosnog aparata. Bivši premijer Ehud Olmert u svibnju je rekao da je rat „vrlo blizu ratnom zločinu“ te da „nema cilja i vrijeme je za prekid“. Bivši šef Mossada Tamir Pardo uvjeren je da produljenje sukoba vodi „moralnom i političkom slomu“ jer ne vidi drugu svrhu „osim osvete“.
Međunarodno priznati autor Yuval Noah Harari upozorava da je Izrael „izgubio bez presedana svjetsku potporu“ te da će ga „arogancija i osvetoljubivost odvesti u povijesni poraz“ ako ne promijeni odnos prema Palestincima.
Sve izraženija skepsa vidi se i u anketama. Prema ispitivanju Kanala 12 krajem srpnja, 67 posto građana podržalo bi sveobuhvatni sporazum kojim se u jednoj fazi vraćaju svi taoci i poginuli vojnici u zamjenu za okončanje rata. Samo 12 posto izričito se protivi momentalnom prekidu, a osam posto podupire fazni pristup koji trenutačno razmatra Vlada.
Analitičar Nimrod Flaschner smatra da je „javnost sve polariziranija“, ali primjećuje „značajan pomak prema pragmatičnom rješenju usmjerenom na oslobađanje talaca i ublažavanje humanitarne krize“.
Istodobno, organizacije za ljudska prava B’Tselem i Liječnici za ljudska prava prvi put su prošlog mjeseca optužile izraelske vlasti za genocid zbog ubojstava i izgladnjivanja civila u Gazi. Skupina 31 istaknute javne osobe otišla je korak dalje i u Guardianu pozvala na „paralizirajuće sankcije“ protiv Izraela, tvrdeći da on „izgladnjuje stanovnike Gaze do smrti i razmatra prisilno protjerivanje milijuna Palestinaca“.
Na ulicama se takve poruke pretaču u gotovo svakonoćne demonstracije. Iako dolazi do izoliranih sukoba s pristašama nastavka ofenzive, trend je jasan: sedam mjeseci nakon početka rata potpora vojnom rješenju dramatično je pala, a zahtjevi za pregovorima i humanitarnim predahom postaju sve glasniji – i sve teže ignorirani.