Jedan od najcrnjih primjera kršenja medicinske etike u 20. stoljeću ponovno je dospio u fokus javnosti nakon što je na društvenim mrežama osvanuo podsjetnik na tzv. Studiju sifilisa u Tuskegeeju.
• Trajanje i opseg Studija je počela 1932. u okrugu Macon, savezna država Alabama, i potrajala sve do 1972. godine. U njoj je sudjelovalo ukupno 600 siromašnih Afroamerikanaca – 399 oboljelih od sifilisa i 201 bez bolesti – koje su savezna vladina tijela vrbovala pod izlikom liječenja „zle krvi”, narodnog naziva za različite tegobe.
• Namjerno uskraćivanje terapije Sudionicima nije otkrivena dijagnoza. Nakon što je 1947. penicilin postao standardni lijek, istraživači američke Službe za javno zdravstvo i kasnije Centra za kontrolu i prevenciju bolesti nastavili su im pružati placebo i lažna obećanja o skrbi, sprečavajući lokalne liječnike da propišu stvarnu terapiju.
• Smrtne posljedice Tijekom četiri desetljeća najmanje 28 muškaraca umrlo je izravno od sifilisa, a više od 100 od komplikacija. Zaražene su i neke supruge, dok je 19 djece rođeno s prirođenim oblikom bolesti.
• Raskrinkavanje i reakcija Zviždač Peter Buxton 1972. godine otkrio je javnosti postojanje eksperimenta, što je izazvalo val ogorčenja u SAD-u i svijetu. Kolektivna tužba okončana je 1973. nagodbom teškom 10 milijuna dolara. Predsjednik Bill Clinton 1997. u ime države uputio je formalnu ispriku obiteljima žrtava.
• Naslijeđe Skandal je potaknuo donošenje strogih pravila o informiranom pristanku, kao i osnivanje institucionalnih odbora za reviziju svih medicinskih istraživanja, čime je trajno promijenjen način provođenja studija na ljudima.