Nikozija je proteklih dana ponovno otvorila raspravu o mogućem približavanju NATO-u, potaknuta napadima dronovima iz Irana i libanonskog Hezbollaha koji su dosegli istočni Mediteran. No i vlada i oporba složni su da je ulazak u Savez trenutačno politički neizvediv – ponajprije zbog neriješenoga ciparskog pitanja i očekivanog veta Turske.
Predsjednik Nikos Christodoulides poručio je da bi, „kada bi okolnosti to dopustile, Cipar odmah podnio zahtjev za članstvo”, ali je odmah priznao kako „to ne možemo učiniti zbog političkih okolnosti, uzimajući u obzir dobro poznati stav Turske”. Ankara, koja od 1974. drži sjevernu trećinu otoka, ne priznaje međunarodno priznatu Republiku Cipar te bi po svemu sudeći blokirala svaki pristupni proces.
Ideju ipak podupire dio europskih političara. Bivši potpredsjednik Europske komisije Margaritis Schinas ocijenio je da je „sada odlična politička prilika” za korak prema NATO-u. Međutim, ciparski zastupnik Chryses Pantelides iz stranke DIKO upozorava da je to iluzorno dok se ne riješi status otoka: „Jasno je da pristupanje NATO-u neće biti moguće sve dok Ciparsko pitanje ostaje otvoreno, a Turska službeno radi na umanjivanju Republike Cipar.” On zagovara jačanje bilateralnih veza sa savezničkim državama i usklađivanje s NATO-vim vojnim standardima, čime bi se obrana ojačala i bez formalnog članstva.
SAD je 2020. djelomično ukinuo embargo na oružje uveden 1987., što je dodatno produbilo odnose Washingtona i Nikozije. U američkim diplomatskim krugovima sada se sve češće spominje i potpuno ukidanje zabrane, potaknuto nestabilnošću na Bliskom istoku. Ipak, Pantelides podsjeća da će „Turska i dalje biti važan partner Sjedinjenim Državama – nismo naivni pa da mislimo suprotno”.
Na sjeveru otoka nedavno izabrani vođa okupiranog područja, socijalist Tufan Erhürman, zasad se nije aktivnije posvetio pregovorima o federativnom rješenju pod okriljem UN-a, pa u Nikoziji vlada malo optimizma oko skorog dogovora.
Debata o NATO-u ima i unutarnjopolitički prizvuk uoči parlamentarnih izbora zakazanih za svibanj. Neovisni predsjednik Christodoulides, čija se reformska većina topi prema anketama, nastoji istaknuti vanjskopolitičke uspjehe. Prema riječima Eliasa Demetrioua iz lijevoga AKEL-a, predsjednik „pokušava kapitalizirati potporu Europe i mogućnost pristupa NATO-u, nastojeći pridobiti konzervativne birače” dok se u budućem, vjerojatno fragmentiranom parlamentu traži nova ravnoteža snaga.
Unatoč najavama da se priprema „na vojnoj, operativnoj i administrativnoj razini” kako bi Cipar bio spreman kad za to dođe vrijeme, većina analitičara slaže se da će ključ ostati isti: dok Ankara može upotrijebiti veto, a otok je i dalje podijeljen, ciparsko članstvo u NATO-u ostaje – barem zasad – misaona imenica.