Ministarstvo turizma i sporta te Hrvatska turistička zajednica bilježe pad broja novootvorenih privatnih smještaja, što otvara pitanje je li kratkoročno iznajmljivanje još uvijek najprofitabilniji model upravljanja stanovima.
Autorice analize usporedile su sve troškove i potencijalne prihode jednosobnog stana na periferiji Splita – od režija, komunalnih davanja i poreza do ulaganja u opremu i oglašavanje. Iako konkretne brojke variraju, zaključak je jasan: dobit ovisi o nizu čimbenika.
- Lokacija i duljina sezone – na pojedinim se destinacijama puni kapacitet tek 45 dana, dok druge uživaju šestomjesečnu popunjenost.
- Kvaliteta smještaja – gosti sve češće biraju bolje opremljene i estetski uređenije apartmane, pa iznajmljivači koji ne ulažu ostaju bez recenzija i prihoda.
- Troškovi za lokalnu zajednicu i državu – viši prirez, turistička članarina i paušalni porez smanjuju maržu, osobito kad se cijene moraju prilagođavati konkurenciji.
- Upravljanje – samostalno vođenje oglasa i čišćenja donosi nešto veću zaradu, ali zahtijeva više rada; angažiranje agencije ili tvrtke za održavanje skraćuje sezonu prihoda zbog provizija.
Ista je nekretnina u dugoročnom najmu, navodi se, manji administrativni teret i donosi fiksni prihod, no taj prihod rijetko nadmašuje vrhunac kratkoročnog najma tijekom izrazito uspješne sezone. Problem nastaje čim se broj noćenja svede ispod očekivanja ili stigne negativna recenzija.
Stručnjaci stoga savjetuju da vlasnici prije odluke izrade detaljnu projekciju uz realne cijene i konzervativnu pretpostavku popunjenosti. U protivnom bi se, osobito na rubnim lokacijama Splita, moglo pokazati da je stan s dugoročnim podstanarom sigurnija, ako ne i isplativija opcija.