Šokantne scene iz Illinoisa, Colorada i Nebraske sve su češće: krovišta izrešetana rupama nalik sačmi, metalne ploče probijene kuglama leda promjera više od 7 centimetara, a travnjaci posuti udubinama veličine bejzbolske lopte.
„It was nuts”, prisjetio se Andrew Shick, vlasnik tvrtke Roofing USA, nakon što je na jednome seoskom imanju u zapadnom Illinoisu zatekao perforirane čak i metalne krovove. Još ga više brine financijski udarac: „A lot of the customers that I’m running into have had no idea that their policies changed—until hail hits their roof.”
Statistika mu daje za pravo. Samo 2024. godine šteta od tuče u Sjedinjenim Državama procijenjena je na oko 40 milijardi dolara – više nego ukupne štete od uragana i poplava zajedno. Prije petnaestak godina godišnji račun rijetko je prelazio jednu milijardu. Uz inflaciju, troškove diže i selidba stanovništva u takozvani Hail Alley, područje Velikih ravnica gdje su oluje najsnažnije.
Dok osiguravatelji povećavaju odbitke, znanstvenici pokušavaju razumjeti kako uopće nastaju divovski komadi leda. U sklopu projekta ICECHIP, istraživači su prošlog proljeća pratili gotovo 20 oluja od Kansasa do Stjenjaka. Zabilježili su monstruma širokog 15 centimetara i teškog 364,5 grama – kamen tuče koji se za samo pola sata „rodio” iz oluje koja je prije toga sipala zrna veličine graška. Voditeljica istraživanja Becky Adams-Selin priznaje da meteorološka prognoza tuče veće od pet centimetara i dalje ne doseže više od 24 sata pouzdanosti.
Koliko brzo takve gromade padaju? To će Adams-Selin uskoro mjeriti plastičnim replikama izrađenima 3D pisačem, koje će dronovi ispuštati s visine stadiona na velike mekane ploče. Cilj je odrediti točnu brzinu, putanju i rotaciju svakog komada.
Industrija je u međuvremenu krenula u protunapad. U laboratoriju forenzičke kuće Haag u Teksasu inženjeri izrađuju savršeno okrugle kugle leda, ubacuju ih u pneumatski top i ispaljuju brzinom do 90 milja na sat (oko 145 km/h) u uzorke crijepa i limenih panela. Na temelju oštećenja materijali dobivaju certifikat do klase 4, što znači da podnose kugle promjera pet centimetara. Problem je što stvarna tuča rijetko izgleda kao laboratorijska: nepravilna je, šiljasta i sve češće prelazi zadanu granicu.
Stručnjaci zato zazivaju uvođenje viših klasa, ali i priznaju da ni najskuplji krov neće uvijek izdržati. Tanya Brown-Giammanco iz Nacionalnog instituta za standarde upozorava da je „znanstveno i potrošački vrijedno pokazati kako neki materijali mogu otići korak dalje”, no dodaje da takva rješenja zasad ostaju skupa.
Konačno, čak i kada krov preživi udarce, probijene točke omogućuju obilnoj kiši da napravi dodatnu štetu u unutrašnjosti. Sve to tjera vlasnike nekretnina da biraju između viših premija ili investicije u otpornije materijale – dok brojni i dalje ostaju potpuno nepripremljeni, sve dok im nebo ne pokaže koliko može biti skupo.