Na isti je dan bivši američki predsjednik Donald Trump dospio u dvije odvojene priče povezane sa seksualnim zlostavljanjem – no reakcije njegove najvjernije baze bile su dijametralno suprotne.
-
Savezni prizivni sud potvrdio je presudu prema kojoj Trump mora isplatiti 83,3 milijuna dolara odštete spisateljici E. Jean Carroll zbog klevete. Porota je još prošle godine utvrdila da ju je Trump 1996. seksualno zlostavljao u njujorškoj robnoj kući Bergdorf Goodman.
-
Demokrati su istoga dana na društvenim mrežama podijelili navodni Trumpov crtež iz „rođendanske knjige” pokojnog seksualnog prijestupnika Jeffreyja Epsteina. Dok za izravnu Trumpovu umiješanost u Epsteinovo trgovanje maloljetnicama ne postoje dokazi, objava je u desničarskim krugovima odjeknula poput eksplozije.
Slučaj Carroll, iako sudski dokazan, među Maga pristašama nije izazvao gotovo nikakvu nelagodu. Suprotno tome, svaka potencijalna veza s Epsteinom – zloglasnim „milijarderom pedofilom” – pretvorila se u kolektivnu histeriju, pa su čak i konzervativni komentatori poput Tuckera Carlsona natuknuli mogućnost prikrivanja.
Ključna razlika u percepciji leži u slici žrtve. Carroll je odrasla, uspješna i liberalna žena – profil koji dio ultrakonzervativne publike doživljava kao prijetnju. Ljutnja se zato preusmjerava na najteži oblik seksualnog zločina: zlostavljanje djece. U desnim je medijima to moralni gromobran koji okuplja publiku i pruža trenutak samozadovoljnog križarskog zanosa. Epsteinova mreža, k tome, uključuje i poznata liberalna imena poput Billa Clintona, što dodatno raspiruje ogorčenost.
Paradoks je očit: Trump je u javnosti već višekratno koristio prostačke opise žena, hvaleći se da ih može „grabiti za međunožje” ili nazivati „debelima” i „ružnima”. Unatoč tome, njegova potpora među republikancima ostaje čvrsta. Tek kad se spomene pedofilija, dio istih pristaša spreman je posumnjati u vlastitog političkog idola.
Analitičari upozoravaju da se iza selektivne osude krije širi antifeministički impuls. Težnja k „tradicionalnim rodnim ulogama” i pronatalističkoj retorici zahtijeva moralnu protutežu, pa se obrana „pale djevojke” – idealizirane žrtve iz viktorijanskih gravura – nameće kao savršeni izgovor za osjećaj pravednosti.
U međuvremenu, sudska presuda u korist E. Jean Carroll ostaje pravno valjana. Hoće li Trumpove pristaše ikad jednako gorljivo stati uz nju kao žrtvu? Dosadašnji tijek događaja sugerira da je odgovor – barem za sada – negativan.