Na havanskoj aveniji Línea kolona vozila čekala je gorivo još od zore. Tanker je doduše stigao, ali crpka prima samo američke dolare – za većinu nedostižnu valutu. „Benzina u pesima nema”, sliježe ramenima taksist Javier Peña, dok krpa curenje goriva na starom Mercuryju prijatelja Ysila Ribasa.
Ta će slika uskoro postati još sumornija. Predsjednik SAD-a Donald Trump potpisao je uredbu kojom se uvode dodatne carine svakoj zemlji koja Kubi proda naftu. Bijela kuća potez pravda zaštitom „američkih građana i interesa“ od režima koji navodno pruža utočište „terorističkim skupinama poput Hezbolaha i Hamasa”. Dokaz za tvrdnju nije iznesen, cilj nove politike jasan je: ekonomski slom 67-godišnje komunističke vlasti u Havani. „Kuba će ubrzo propasti”, ustvrdio je Trump početkom tjedna.
Jedini ovogodišnji tanker – 84 900 barela iz Meksika – već je potrošen, a analitička tvrtka Kpler procjenjuje da će se postojeće zalihe isprazniti za tri tjedna. Predsjednik Kube Miguel Díaz-Canel optužio je Washington da „lažnim i neutemeljenim izgovorima pokušava ugušiti kubansku ekonomiju“.
Stručnjaci upozoravaju da je dizel presudan. „Bez njega će uslijediti katastrofa: stoji prijevoz putnika i robe, željeznica, poljoprivreda, industrija, opskrba vodom, a pogotovo elektroenergetski sustav koji već sada uzrokuje višesatne nestanke struje”, kaže energetičar Jorge Piñón sa Sveučilišta Teksas. Djelovi otoka ionako trpe i više od 12 sati mraka dnevno.
Meksiko je pod pritiskom Washingtona otkazao najavljenu pošiljku, što je tamošnja predsjednica Claudia Sheinbaum opisala kao „suverenu odluku“. Od tradicionalnih saveznika nema pomoći: iz Venezuele ništa nije stiglo otkako je SAD početkom godine silom uklonio Nicolása Madura; Rusija i Alžir poslali su tek sporadične tankere prošle jeseni i ove zime. Kina je izrazila „duboku zabrinutost“ i najavila „potporu i pomoć“, ali konkretne pošiljke zasad nema.
Da pritisak nije samo ekonomski, pokazuje i nesvakidašnja proslava američkog veleposlanstva u Havani povodom 250. godišnjice Deklaracije o neovisnosti. Na domjenku je otpravnik poslova Mike Hammer poručio: „Kubanci se desetljećima žale na ‘blokadu’, ali sad dolazi prava blokada.” Prema pisanju američkih medija, razmatra se čak i pomorska blokada, premda diplomati procjenjuju da je sama prijetnja dovoljna da zaustavi tanker.
Havana odgovara snimkama vojne obuke i porukom šefa odjela za SAD pri ministrstvu vanjskih poslova Carlosa Fernándeza de Cossija da je riječ o „brutalnom napadu na naciju koja ne ugrožava Sjedinjene Države”. No reakcije su zasad suzdržane; za razliku od Caracasa prije napada, u kubanskom vrhu nema euforičnih nastupa.
Gospodarski pad dodatno steže obruč. Prema službenim podacima, BDP je između 2019. i 2024. pao 11 %, a do rujna 2025. još 5 %. Hiperinflacija je osiromašila ljude na državnim plaćama i mirovinama. Liječnik Eddy Marrero, koji zbog većih prihoda vozi moto-taksi, ističe koliko mu je gorivo ključno: „U jednom danu zaradim koliko bih u bolnici za cijeli mjesec.”
U dugoj koloni ispred benzinske nitko ne zna što slijedi, samo da će biti gore. „Dvadeset godina idemo nizbrdo”, kaže vozač žutog Lade. Na pitanje tko je kriv, samo odmahuje: „Ne petljam se u politiku.”
