Donald Trump još jednom potvrđuje da je spreman javno priznati postupke koje bi raniji američki predsjednici skrivali u strahu od političkog kraha – i pritom uglavnom prolazi nekažnjeno.
Prošloga je vikenda na svojoj društvenoj mreži izravno prozvao državnu odvjetnicu Pam Bondi te zatražio djelovanje protiv bivšeg šefa FBI-a Jamesa Comeyja, senatora Adama Schiffa i njujorške državne odvjetnice Letitije James. Objavu je naknadno izbrisao, ali je ostao zapis: „We can’t delay any longer, it’s killing our reputation and credibility. They impeached me twice, and indicted me (5 times!), OVER NOTHING. JUSTICE MUST BE SERVED, NOW.”
Samo nekoliko dana poslije ministarstvo pravosuđa optužilo je Comeyja za lažne iskaze i ometanje Kongresa. Demokrati su potez nazvali „sramotnim napadom na vladavinu prava”, dok su republikanci uglavnom šutjeli – daleko je to od vremena kada je ista stranka prisilila Richarda Nixona na ostavku.
Politolog Larry Sabato upozorava: „This is a dangerous notion that, just because a president chooses to be corrupt in public openly, it’s OK.” Prema njegovu mišljenju, javno priznanje malverzacija stvara lažan dojam iskrenosti i otupljuje oštricu skandala.
Sličnu je ocjenu dao i bivši savjetnik Bijele kuće za etička pitanja Richard Painter: „It’s what prosecutors do in dictatorships... That’s not, I thought, how we want to run our country.”
Činjenica je da je opseg Trumpovih kontroverzi toliko velik da se svaki novi slučaj brzo utopi u šumu prethodnih. Još 2016. objavljena je snimka na kojoj se hvali da žene može „grab ’em by the pussy”, javno je molio Rusiju da iskopa e-poštu Hillary Clinton, a 2019. je sličan apel uputio Kini protiv Joea Bidena. Godinu ranije priznao je da je smijenio Comeyja zbog „this Russia thing”. Nakon napada na Kapitol 6. siječnja 2021. odbio je pokazati kajanje, a napadače je nazvao patriotima.
Ovog je svibnja prihvatio ponudu Katara da mu ustupi luksuzni zrakoplov vrijedan 400 milijuna dolara kao budući Air Force One, usprkos prigovorima da time krši klauzulu o prinadležnostima. Paralelno, Trump Organization pod vodstvom njegovih sinova sklapa unosne poslove na Bliskom istoku.
Brzina kojom skandali stižu javnost, smatra komentator Kurt Bardella, dodatno otupljuje reakcije: ono što je u eri Watergatea bilo centralna priča mjesecima, danas jedva potraje tjedan dana.
Ipak, Trump se suočava s brojnim tužbama i etičkim prijavama, ali republikanska većina u Kongresu te konzervativna većina u Vrhovnom sudu rijetko pokazuju volju za sankcioniranje. Profesorica Wendy Schiller zaključuje kako su institucije koje bi trebale biti protuteža većinom „neutralizirane ili preuzete”.
Za MAGA bazu to nije mana nego vrlina. U predsjedničkoj debati 2016. Hillary Clinton ga je prozvala zbog višegodišnjeg izbjegavanja poreza, na što je Trump odbrusio: „That makes me smart.” Komičar Dave Chappelle tu je drskost jednom sažeo kao „honest liar”, a anketar John Zogby dodaje da pristaše u njemu vide „najopasnijeg kauboja u gradu” – onoga tko radi i govori što mnogi potajno priželjkuju i prolazi nekažnjeno.
Što će biti sljedeći skandal? Mnogima je takvo pitanje postalo tek još jedna jutarnja rubrika uz kavu – i to možda najbolje opisuje novu, otupjelu političku normalu u Sjedinjenim Državama.
